Recenzije

Ako se sjećate Woodstocka, niste bili ondje

29.8.2009. @ 11:49

Tri dana glazbenog festivala koji je promijenio svijet, izdavačka kuća Rhino pokušala je sažeti u kolosalni box-set sa šest CD-a i 77 kronološki izvedenih pjesama od kojih 38 nije nikada prije bilo objavljeno. Prisutni su gotovi svi izvođači i unatoč rupama kojih nužno mora biti, "Woodstock - 40 Years On: Back To Yasgur's Farm" dosad je najreprezentativniji pogled na vikend mira i ljubavi.

Vjerojatno najzanimljivija godina dvadesetog stoljeća bila je 1969. i njoj prethodna 1968. kada su ubijeni Robert Kennedy i Martin Luther King. A te, 1969. godine, Neil Armstrong je napravio 'malen korak za čovjeka, no velik za čovječanstvo', liječnici Domingo Liotta i Denton A. Cooley ugradili su prvo umjetno srce umirućem pacijentu, Sir Robin Knox Johnston postao je prvi čovjek koji je jedrilicom oplovio svijet, na svoj prvi let otisnuo se nadzvučni putnički zrakoplov Concorde, a iste je godine predstavljen Boeing 747.

Kad smo već kod zrakoplova, te iste godine u avionskoj nesreći poginuo je legendarni boksač Rocky Marciano. U centru Praga spalio se Jan Palach, a papa Pavao VI. postao je prvi papa koji je posjetio Afriku. Pele postiže tisućiti gol, Richard Nixon preuzima predsjedničku dužnost, a Charles de Gaulle s nje odstupa. Britanci šalju vojsku u Sjevernu Irsku, ubijen je vođa Crnih Pantera Fred Hampton, Yaser Arafat postaje lider PLO-a, a Muamer Gadafi nakon državnog udara preuzima vlast u Libiji.

BBC emitira prvu epizodu "Letećeg cirkusa Montya Pythona", Stanley Kubrick snima "2001: Odiseju u svemiru", premijere imaju "Goli u sedlu", "Divlja horda", "Ponoćni kauboj", "M.A.S.H." te "Butch Cassidy i Sundance Kid". Redatelj David Fincher snimio je 2007. film "Zodiac" o istoimenom serijskom ubojici koji je harao sjevernom Kalifornijom 1969. godine.

I glazba teško da pamti značajniju godinu: Johnny Cash svira u zatvoru San Quentin, Bob Dylan se na Isle of Wight vraća na scenu nakon motociklističke nesreće, David Bowie započinje svoju karijeru sa "Space Oddity", The Beatles, uz posljednji nastup na krovu studija Apple, objavljuju "Yellow Submarine", "Abbey Road" i potom se razilaze. Vjenčaju se Paul McCartney i Linda Eastman, te John Lennon i Yoko Ono.

Razilaze se i Small Faces i Cream, osnovani su Blind Faith, ZZ Top, Judas Priest, King Crimson i Black Sabbath, a svoje debitantske albume objavljuju The Stooges, Led Zeppelin, Nick Drake, Crosby, Stills & Nash i The Jackson 5.

The Beach Boys snimaju pjesmu "Never Learn Not To Love" čiji je autor Charles Manson koji je te 1969. ubio trudnu Sharon Tate, suprugu redatelja Romana Polanskog. The Who stvaraju rock-operu "Tommy", Elvis Presley posljednji put osvaja prvo mjesto top-ljestvice pjesmom "Suspicious Minds"...

Uistinu bi moglo nabrojiti pregršt poveznica s 1969. godinom, no nju su ipak obilježili The Rolling Stonesi i najveći rock'n'roll festival otkad je rock'n'rolla.

Stonesi su te godine ostali bez Briana Jonesa koji se pod nikada u potpunosti razjašnjenim okolnostima utopio u svome bazenu. Dan kasnije, u Hyde parku održali su jedan od svojih najemotivnijih koncerata. Ironično kako to obično u životu biva, upravo su se Stonesi 8. prosinca 1969. godine na trkalištu Altamont, kada je nasmrt izboden Meridith Hunter, na neki način oprostili od jedne lijepe utopije iz kolovoza 1969. godine.

Gotovo pola milijuna mladih i nasilju nesklonih ljudi doista su od 15. do 18. kolovoza vjerovali kako je glazbom moguće promijeniti svijet i kako bi svi ljudi trebali biti braća: Woodstock, najveći od najvećih.

Pamte se i veća okupljanja (primjerice, Isle of Wight je 1970. skupio 600.000 posjetitelja), no za razliku od Woodstocka, svi su bili samo obični koncerti, nikako ne i kulturološki simboli. Woodstock je po tom pitanju bio posve drugačiji. Prepustit ćemo sociolozima i povjesničarima odgovor na pitanje zašto je baš tako, ali kada se sve zbroji i oduzme, kada se uklone romantične predodžbe, pravo je čudo što je završio sa samo tri smrtna slučaja (jasno, od predoziranja) i samo je puka sreća kumovala da od prve do posljednje minute sve prođe bez ijednog incidenta, jer tako je malo bilo potrebno da se sve pretvori u katastrofu neopisivih razmjera.

Farma nedaleko od Bethela, od tog trenutka legendarnog vlasnika Maxa Yasgura, ugostila je 'najbolji vikend od postanka svijeta' i neke od najboljih rock glazbenika tog razdoblja: Sly & the Family Stone, Country Joe McDonald, Canned Heat, Janis Joplin, Jefferson Airplane, Santana, Crosby, Stills, Nash & Young, The Who, Joan Baez, Arlo Guthrie, Grateful Dead, Creedence Clearwater Revival, Ten Years After, Joe Cocker, The Band, Johnny Winter, Jimi Hendrix, Paul Butterfield Blues Band samo su neki od izvođača koji su nastupili.

Ipak, najveća četvorka nije došla: Jim Morrison odbio je doći s The Doorsima jer nije volio nastupati na otvorenom zbog straha od lošeg zvuka, The Rolling Stonesi su se zahvalili, jednako kao i The Beatlesi u raspadanju, a Bob Dylan već je imao ranije dogovoren nastup u Parizu.

Popis pjesama na "Woodstock - 40 Years On: Back To Yasgur's Farm" kronološki vjerno slijedi zbivanja na Woodstocku 1969., a uključuje i najave izvođača. Uz ostalo, našla se ovdje i devetnaestominutna "Dark Star" The Grateful Dead, pola sata "Woodstock Boogiea" Canned Heat, "Amazing Journey" i "Pinball Wizard" The Who, zatim "Feelin' Alright" Joea Cockera, Creedence Clearwater Revival zastupljeni su s "Bad Moon Rising", Blood Sweat and Tears s "You've Made Me So Very Happy", "Coming Into Los Angeles" Arla Guthriea, a tu su još i pjesme Sweetwatear, Berta Sommera, Tima Hardina, Ravija Shankara, Joan Baez, Melanie, Country Joe & the Fish, Sha Na Na, The Butterfield Blues Banda, Johnnya Wintera i drugih.

Ipak, tri rupe nisu popunjene. Još uvijek nedostaju izvedbe The Banda, Ten Years After i The Keef Hartley Banda. Ten Years After nisu dali svoj pristanak, dakle epska "Goin' Home" će čekati neka bolja vremena, a The Band i Keef Hartley odlukom izdavača nisu uvršteni.

Prvo izdanje posvećeno Woodstocku bila je trostruka ploča iz 1970., a kako su godine prolazile, mijenjala su se i izdanja. Šesterostruki "Woodstock - 40 Years On: Back to Yasgur's Farm" najvećim je dijelom objavljen kako bi se izmuzlo još malo novca koristeći riječ 'Woodstock', no napravljen je tako veličanstveno da to vrlo brzo zaboravite.

Prava ljepota ovog box-seta je što su, za razliku od svih prethodnih, izvođači poredani kronološki, zastupljeni barem s dvije pjesme i što sada napokon stvari sjedaju na svoje mjesto. Tek kada poslušate pet pjesama štreberski uvježbanih Crosby, Stills, Nash (& Young) (drugi im je to nastup u karijeri), smještenih između pjesama Blood Sweat & Tears te onih The Butterfield Blues Banda, shvatit ćete što ste propuštali na dosadašnjim navrat-nanos izdanjima.

Svi izvođači na Woodstocku nastupili su besplatno, jedino je grupi The Who plaćen put iz Velike Britanije, a svoje povijesno 'Dolazimo!' Pete Townshend izrekao je ležeći pijan na podu. Njihov nastup na Woodstocku nije bio ništa osobito: teško je očekivati kvalitetan nastup u četiri ujutro ako ste noć proveli miješajući sumnjive koktele zbog kojih na pozornici ne čujete sami sebe u monitorima.

Međutim, najljepši dio njihovog nastupa, zabilježen na ovome izdanju, bio je sukob Petea Townshenda i političkog aktivista Abbiea Hoffmana. Hoffman je od Woodstocka htio napraviti simbol otpora represiji i za vrijeme nastupa glasnih Britanaca skočio je na binu, zgrabio mikrofon i počeo pričati protiv uhićenja Johna Sinclaira.

Za Hoffmana je Woodstock završio nekoliko sekunda kasnije kada ga je uz povik 'Fuck off my fucking stage!' i uz sveopće odobravanje publike Townshend zveknuo gitarom. Istu gitaru začudo nije polomio, već ju je poklonio nekom sretniku u publici.

Briljirali su nekoordiniranim pokretima sklon Joe Cocker ("With A Little Help From My Friends"), egzorcistički raspoložen Santana ("Soul Sacrifice"), dok su podbacili The Grateful Dead i nepovratno potonula Janis Joplin. Ona i Joan Baez pjevale su po mraku, samo što je Janisin mrak bio puno tamniji.

I za sam kraj, izobličena, zastrašujuće neprirodna verzija američke himne "Star Spangled Banner" s kojom se Jimi Hendrix oprostio od jednoga, nikada ponovljenog razdoblja naivnosti dok su kolone mladih već bile na putu kućama. Međutim, Carlos Santana misli da su neke vrijednosti s Woodstocka i danas, četrdeset godina kasnije, prisutne među nama.

Na ovogodišnjem koncertu u Varaždinu rekao je otprilike ovako: "U Woodstocku sam vidio nešto što i danas važi. Vidio sam Woodstock u padu Berlinskog zida, u puštanju Nelsona Mandele na slobodu, na dočeku novoga milenija... Vidim Woodstock svakoga dana."

Knjiga koja prati izdanje, uz obilje fotografija, eseja i posveta, donosi i cjelokupan popis svih izvođača i njihovih set lista. A Andy Zax, osoba najzaslužnija za ovaj veličanstveni box-set, na početku te iste knjige kaže kako im je prije četiri godine osnovna ideja bila skupiti 99 % glazbe s Woodstocka. Ovo je tek petina materijala, a držat ćemo palčeve da jednom u budućnosti ugledamo službeni box-set od 30 CD-a (ili koji već medij bude bio dominantan) sa svim izvedbama svih izvođača na Woodstocku.

Albumi