Očito je da kod nas nedostaju najveći koncerti s najvećim inozemnim zvijezdama. Često imamo priliku slušati kako je jako riskantno dovoditi velike izvođače, a gledajući ovu sezonu, rizik se čini minimalan jer su svi koncerti u Arenama (onoj pulskoj, ali i zagrebačkoj), na Šalati, a jučer i na hipodromu, dupkom puni. Pred sam koncert mogao se dobiti dojam da se puno karti (pre)prodaje u zadnji čas, ali u konačnici je 70-ak tisuća ljudi došlo vidjeti premijerni nastup Eda Sheerana kod nas.
Kako je bilo? Fenomenalno!
Jelusick (solo i akustično)
Pomalo iznenađujuća informacija je došla par dana prije koncerta kad je Jelusick najavljen kao jedan od pred izvođača za koncert. Glazbeno su on i Sheeran miljama daleko, ali je Jelusick prilagodio program da bude ta razlika što manja, pa smo tako dobili akustični set u kojem su se izmjenjivale njegove autorske stvari i rock standardi. Nastup je trajao pola sata, a očito se pred kraj preračunao, pa se pokušavao dosjetiti što da još odsvira da popuni set. Uglavnom, Jelusick ima odličan vokal i dobro svira, ali mi nekako to do kraja nije sjelo. Sam je rekao da je od uzbuđenja dobio crijevnu virozu, ali se na kraju sasvim uspješno predstavio ogromnom broju publike. Nakon nastupa je trčao u vozilo jer je za isti dan imao zakazan i bendovski nastup na sinjskom hipodromu… Sve u svemu, uspješan dan za Jelusicka i hipodrome u nas.
Calum Scott
Britain’s Got Talent je prije skoro dekadu izdigao Caluma do zvijezda. On je malo po malo dalje gradio karijeru, da bi prošle godine samostalno nastupio kod nas, a već ga sad evo natrag, ovaj put kao suport Sheeranu. Prvi put sam ga gledao uživo, te se jasno može vidjeti da je to već prava pop zvijezda. Ima nekoliko vrlo prepoznatljivih pjesama, a okružen je i malim tročlanim bendom koji ga fino prati kroz pjesme. Red laganih pjesama, pa red nešto plesnijih, te je u hipu prošlo njegovih 40-ak minuta showa. Fino, zabavno i nadasve vrlo dobro zagrijavanje.
Stage
Već tijekom predgrupa i po danjem svijetlu, jasno se dalo naslutiti da je stage bitan faktor ove priče, posebno jer je postavljen centralno, dok je sa svih strana okolo publika. Dok je Jelusick bio na stolcu okrenut prema jednoj strani, Calum je pokušao animirati veći dio publike skakajući po bini… Kad je došao Ed, bina je zaživjela punim plućima, počela se rotirati, svjetlosni efekti su dobili zamaha, uključila se i pirotehnika, pa ta naizgled ne prevelika pozornica bila je idealan poligon za sve ono što se na njoj zbivalo. Oko pozornice su bili veliki stupovi, a na njima i ekrani u obliku trzalica što je cijeloj situaciji dalo posebnu dimenziju i ugođaj kakav samo možemo poželjeti.
Setlista
Kako cijela turneja ima naziv “+–=÷x” jasno je da je ‘matematički’ opus bio glavnina nastupa. Isto tako je i najavio da ćemo sljedeće godine dobiti završni dio tog dijela njegove karijere u vidu šestog albuma. Rekao bih da su pjesme odlično posložene, bombastičan uvod, potom nešto laganije, te od polovice koncerta hit do hita, sve do kraja. Vjerujem da je malotko ostao u onoj fazi propitkivanja ‘zašto nije svirao još i ovo?!’ jer sve bitno je bilo tu, a istini za volju, setlista se ne mijenja, pa je bilo i točno jasno što možemo očekivati.
Bend
Ed Sheeran odmah u startu kaže da on sve radi sam pomoću loopera, ali da mu za neke pjesme bolje leži kad ga prati cijeli bend. Bend nije bio na rotirajućem stageu, već se smjestio u podnožju spomenutih stupova, svaki instrumentalist (više-manje) na jednom stupu. Kad ih je Ed zatrebao, savršeno su odradili svoj posao.
Produkcija
Vatra, vatromet, dimne zavjese, ogromni svjetleći ekrani… jednostavno, sve je djelovalo perfektno, baš kako bi i trebali izgledati ovako veliki koncerti. Svaki Sheeranov korak je popraćen, izmjena gitara brzinska, a posebno treba pohvaliti zvuk koji je bio perfektan. Često kod open-airova znamo pričati da malo lijevo ili desno ili simo ili tamo nešto nije funkcioniralo sa zvukom, dok ovdje vjerujem da nitko neće spomenuti zvuk jer je bio dovoljno glasan, da ne bude preglasan i bez ikakvih problema.
Ed Sheeran
I za kraj sam ostavio zvijezdu večeri… Mene je ponajprije zanimalo kako on sam uspijeva držati u transu toliki broj ljudi. Nakon jučerašnje prezentacije, jasno mi je zašto je jedna od najvećih glazbenih zvijezda današnjice, jednostavno ima tu neku karizmu kojom oplemenjuje pop pjesme koje potom dobivaju posebnu energiju i ljepotu. Moja generacija je imala Robbie Williamsa, a novije imaju Eda Sheerana i Harryja Stylesa. Dok je Robbie Williams pravi zabavljač i komičar, Ed ima podjednako jaku komunikaciju s publikom, ali on sve to nekako isporučuje iz srca, iskreno i šarmantno, pa kako mu publika ne bi vjerovala i ‘jela mu iz ruke’. Isto tako je jasno da je u svojoj karijeri napisao pregršt odličnih pjesama, pa koncert od gotovo dva i pol sata prođe u trenu, a isto tako mu se mora i odati priznanje da je u vrhunskoj formi jer je cijelo to vrijeme proveo u trku trčeći tom rotirajućom pozornicom. I da, uz sve to, vokalno pogađa tonove kako bi trebao, čak i kod poprilično zahtjevnih pjesama kao što je na primjer “Sing”. Dogodi se i pokoji lapsus kad zaboravi stihove kod Calumovog hita, ali svi smo mi ljudi, a njegov osmjeh je fino zamaskirao to i pretvorio ga u šarmatni štos.
Koncert
“Castle on the Hill” otvara nastup s bendom u punom sastavu, te se ‘testira’ sva pirotehnika i pruža uvid u ono što nam slijedi. Sljedeća “Blow” čvrsta je rockerska, te je publika bila zagrijana 100%. Tad smo dobili objašnjenje za loopere, te nekoliko laganijih pjesama s mnogo priče kako je koja nastala. Negdje gotovo na sredini nastupa, pozvao je Caluma da mu se pridruži jer nije otpjevao jedan od svojih najvećih hitova “You Are the Reason”, pa su to napravili zajedno uz 70-ak tisuća bljeskalica s mobitela. Potom je uslijedio medley s pjesmama s albuma “No.6 Collaborations Project” gdje je (da ga citiram) cilj u deset minuta otpjevati što više pjesama. Taj moment mi je možda bio i najslabiji dio cijelog nastupa, ali što je, tu je.
Singalong
uPotom je najavio singalong i bome smo pjevali s njim skroz do kraja. Više puta je naglasio da mu je cilj da se izderemo najglasnije tako da u ponedjeljak na poslu ne možemo pjevati, a kako je bilo, vjerujem da bi se to moglo dogoditi kod hrpe ljudi. Baš je fascinantno bilo prisustvovati događaju kad svi pjevaju s pjevačem, poslušaju ga sve što on ‘zapovijedi’, pa makar to bila i potpuna tišina jer toj pjesmi to najviše odgovara (govorim o pjesmi “Tenerife Sea”). “Galway Girl”, “Thinking Out Loud”, “Love Yourself” (koju je napisao za Justin Biebera), “Sing”, “Happier”, “Photograph”, “Perfect” hitovi su samo takvi… Nakon predivne “Afterglow” uslijedio je kratki odmor, tek toliko da Ed promijeni majicu koju je nosio, te smo dobili finale s vrlo produženom “You Need Me, I Don’t Need You”, te još dva zgoditka “Shape of You” i “Bad Habits” kojom je završio ovaj glazbeni spektakl.
Zaključak
Teško je ostati ravnodušan na ovakav show. Kad se vidi što je Sheeran uspio postići u svojoj karijeri, a tek su mu 33 godine, jasno je da je još jako mnogo toga pred njim, ali ono što je i dosad napravio je veliko, jako veliko. Mnogi veći i iskusniji bendovi nisu uspjeli okupiti toliko publike u Zagrebu, pa je time ovo još bitnije, posebno što je to usred sezone na ‘kontinentu’. Ukratko, prisustvovali smo fantastičnom koncertu trenutno jedne od najvećih glazbenih zvijezda današnjice, te se nadam da ovo nije naše posljednje druženje na domaćem terenu… Samo, ipak, sad trebamo par dana predaha da odmorimo glasnice…
U fotogaleriji u nastavku pogledaj atmosferu.
