Fontaines D.C. “Romance” – Eklekticizam ponovno jaše

Fontaines D.C. je bend koji je očigledno prerastao post punk okvire iz kojih je iznikao. Nakon što su ‘ispekli zanat’ na “A Hero’s Death” kojem je prethodio sjajni, mirisom ulice okupani Dogrel, irska petorka u svojem je prvom izlasku iz žanrovskog gabarita fanovima ponudila album “Skinty Fia”, atmosferičan koktel gothic rocka, Poguesovskih balada i elektroničkih utjecaja. Album je naišao na podijeljena mišljenja kod fanova i kritike, o čemu svjedoči i sama muzika.hr recenzija.

Novi album “Romance” pokazuje da momci iz Dublina nisu namjeravali svoj treći album uzeti kao zvijezdu vodilju za ostatak karijere. To se dalo vidjeti i prije negoli je izbačena ijedna nova pjesma, i to u stilu benda. Dosadašnji plain look zamijenili su sakoi u šljaštrećim bojama, košulje s tie-dye uzorcima i nagelirane frizure, očigledno u pokušaju evociranja estetike sa prijelaza milenija. Ovaj se estetski trend nastavio i na coveru albuma koji podsjeća na one stare screensavere koje smo imali na kompjuterima u učionicama iz informatike, a koji je u najnovije vrijeme postao asociran sa vaporwaveom. Prije negoli smo imali prilike čuli ijedan zvuk sa albuma, mogli smo zaključiti da se nešto novo i zanimljivo ‘iza brda valja.’

Prvi singl s albuma, “Starbuster”, pokazao je da bend hrabro ulazi u dosad neistražen teritorij. Svojim čvrstim grooveom numera obogaćenim nazalnim recitativom/repanjem Griana Chattena, pjesma skoro da podsjeća na zrelije momente Limp Bizkita. Bizarna kombinacija, ali – pali! “Starbuster” je na neki način “Romance” u malom, te jasno šalje poruku da je riječ o albumu punom eklektičnih kombinacija žanrovskih utjecaja koji ga čine najeksperimentalnijim i najraznolikijim izdanjem koje su Fontainesi dosad ponudili.

Primjera ovih kombinacija je puno, ali neki koji najviše upadaju u uho su utjecaji krautrocka i elektronike koji se mogu čuti na naslovnoj numeri Romance koja otvara album te trip-hop zvuk u kojem je čvrsto usidren “Sundowner”. “In The Modern World” je možda i najoriginalnija pjesma na albumu, koja bi se svojim suptilnim koketiranjem s americanom jednako dobro uklopila i na “Norman Fucking Rockwell”. Unatoč ovom eksperimentalnom raspoloženju, album nije one-trick pony koji se natječe sam sa sobom u tome koliko različitih utjecaja može upakirati u 11 pjesama.

Bend se na nekim pjesmama mudro držao filozofije ‘manje je više’, kao što se može čuti na “Here’s The Thing” koja svojom skakutavom energijom dodaje malo živosti u inače poprilično miran ostatak albuma. Na pjesmi “Bug”, čiji glavni riff neodoljivo podsjeća na “Animal Instinct” Cranberriesa, jasno se čuju utjecaji alternativnog rocka devedesetih koji je puno bliži zvukovnoj bazi koju je bend dosad gradio. Ti se isti odjeci devedesetih čuju i na “Motorcycle Boy” (jesu li i Pipsi bili dio glazbene lektire?) te na simpatično nazvanoj “Horseness is the Whatness”.

Najsnažnija pjesma s albuma, “Favourite”, također je dio ovog manje eksperimentalnog bloka. Ona zakucava album moćnim jangleastim gitarama gdje se gitaristi Carlos O’Connell i Conor Curley pokazuju kao uzorni učenici Johnnya Marra, a Chatten još jednom potvrđuje kao izvanredan tekstopisac.

“Romance” je album posvećen igri sa širokim dijapazonom zvukova i žanrova kroz koju su prošarane i neki manje radikalni autorski potezi. Ovisno o tome koliko ste upućeni u pravce unutar kojih se bend kreće, i koliko ste tolerantni na dijametralno suprotne atmosfere pjesama koje se nalaze na istom albumu, ovo biste mogli vidjeti kao najveću snagu ili najgoru manu ovog izdanja. Hoće li ovdje najavljena zaigranost i polimorfnost zvuka, uparena sa već poznatim poetskim senzibilitetom benda, poslužiti kao baza za buduća izdanja? Vrijeme će pokazati, no ako se pokaže da je to slučaj, autor ovih redaka svakako pozdravlja tu kombinaciju.