King Gizzard & the Lizard Wizard “Flight b741”: Baš kaotičan album, ali nekako pozitivno kaotičan

Kad misliš da te King Gizzard & the Lizard Wizard ne mogu više iznenaditi, oni objave 26. album, te ponovno naprave jedan iskorak kojem se malotko nadao. Već na nekoliko albuma u posljednje vrijeme su najavljivali izdanja kao bendovska kolaboracija u kojem su svi pridonosili stvaranju pjesama. Sad su to digli na novu razinu, te s “Flight b741” nitko ne može imalo sumnjati u tu izjavu.

“Flight b741” je baš kaotičan album, ali nekako pozitivno kaotičan. Djeluje kao da su dečki bili zatvoreni u studiju tjerajući svakog člana da da barem djelić svake pjesme i otpjeva ponešto, te da su uz to imali neograničene količine alkohola, pa se zabavljali do duboko u noć. Tad negdje u gluho doba noći, više nitko nije znao što radi, ali je tipka ‘record’ snimala cijelo vrijeme… Sljedeće jutro (ili možda rano/kasno popodne), kad su se probudili, poslušali su što su nasnimili, te rekli ‘ovo je jebeno, nećemo ništa mijenjati!’… Naravno, to je samo moja vizija kako je ovaj album nastao, ali ne bi me čudilo da sam blizu tog…

Razlozi tome su što stvarno svatko pridonosi skladanju i pjevanju (nema zabušavanja!), pa sve djeluje vrlo simpatično, zaigrano i (ponovit ću) pozitivno kaotično. Upravo s tim višeglasjima u svakoj pjesmi smo dobili neku zanimljivu energiju koja djeluje da je nastala u baru kad se stara ekipa nađe nakon ‘sto godina’… Glazbeno gledajući, tu smo najbliže albumu “Fishing for Fishies” i boogieju, roots rocku i bluesu, a ovdje je još nadodana velika doza glama, pa sve djeluje kao da je nastalo negdje u ’70-ima ili ’80-ima što daje lijepu retro patinu.

E, sad, ako mi ne vjerujete, i prije albuma ste mogli čuti najavni singl “Le Risque”, a takav je i cijeli album, nošen sličnom energijom. Kad smo kod pjesme “Le Risque”, tko je bio pred par mjeseci na koncertu u Beču, mogao ju je čuti svjetsku premijeru uživo (iznimno je zanimljivo bilo jer do sad nitko nije vidio da Cavs pjeva). Ostatak albuma je podjednako veseo, plesan i zabavan čime smo dobili jednu vrlo zanimljivu i zaokruženu cjelinu kojoj je teško odoljeti, posebno ako si veliki fan benda.

Uz spomenutu, vjerujem da će najduže opstati “Mirage City” koja ima još dodatne utjecaje u countryju, americani i srodnim žanrovima, te jednostavno ima taj ‘flow’ koji vas navlači da se iznova zaljubite u ovaj bend jer su ponovno napravili nešto što je samo u domeni King Gizzard & the Lizard Wizarda.

“Antarctica” ima gotovo identične utjecaje, a opet je odvedena u sasvim drugačiju atmosferu, skroz opuštenu (skoro sam napisao napušenu, ali ne bi ni to bilo krivo!), idealnu za ovo ljetno vrijeme i koktel na plaži ili uz bazen. I tako to ide kroz cijeli album, podosta šaroliko, šareno, veselo… Kao da im bend, touranje i skladanje nije osnovni posao, već nešto popratno i čista zajebancija. Skroz dok će imati to nešto djetinje u sebi, vjerujem da će i dalje rasti i imati taj hype jednog od najluđih i najkreativnijih bendova današnjice.

I dok su na mnogim albumima djelovali da istražuju poneki žanr samo zato što nisu do sad, posljednjim radovima jasno daju do znanja da im to više nije ključno, odnosno, da si radije uzmu koji mjesec više između albuma, te sve te lude ideje usavrše do kraja. “Flight b741” je najbolji dokaz za to jer ovdje je ponovno sve na svojem mjestu, isplanirano i do najsitnijeg detalja. Koliko god znaju zezat se sa setlistama, posljednjih godina je sasvim jasno da su postali vrhunski instrumentalisti koji se telepatski ‘pronalaze’, bez gledanja tko i što će kad napraviti. “Flight b741” je samo studijski nastavak tog, perfektni kaos koji to zapravo i nije, već jedna feel good ploča koja spada među najzabavnije koje su potpisali do sad.