Da je Hrvatska puna formatiranih radio stanica znaju više-manje svi koji prate hrvatsku radijsku scenu. Riječ je o stanicama od kojih znate što možete očekivati i kakvu ćete muziku slušati tijekom 24 sata, a često točno i kada ćete čuti pojedine pjesme. Jer te stanice emitiraju hitove koje znaju svi, a što su prihvatili kao svoju programsku politiku nakon raznih marketinških ispitivanja tržišta koje sugerira da radio slušatelji žele čuti samo svoje omiljene hitove.
I dok slušatelji tako slušaju svoje omiljene hitove sa svih strana svijeta i one domaće koji se vrte već 40 godina iz dana u dan, mladi autori, muzičari nikako da dođu do svojih pet minuta slave. Izgubili su se negdje na putu između programa formatiranih radio stanica i onog već zaboravljenog edukativno informativnog sadržaja radio stanica kakav je nekada bio i kakav se tu i tamo može čuti u vrlo malo postotku.
Da je nekadašnji Omladinski radio, kasnije Radio 101 emitirao samo hitove, ravnajući se prema istraživanju tržišta, danas bi brojni bendovi poput Psihomodo Popa, PC&VC-a, Kojota, Filma, Haustora, Darka Rundeka, Dine Dvornika, Hladnog piva, TBF-a, Jinxa, Vještica, KUD Idijota, Leta 3, Urbana & 4, grupe Boa, Dorian Gray, Elementala, Majki i drugih bili bendovi koji su čekali, ali nisu dočekali svojih pet minuta slave. Njihove su se pjesme vrlo često premijerno emitirale u programu Omladinskog radija dok je dobar dio njih po prvi puta čuo svoje prve pjesme upravo kroz taj isti program. Svu popularnost koja je iz tog proizišla mogu zahvaliti publici koja je prepoznala njihov talent i njihove pjesme zahvaljujući neformatiranom radiju i glazbenim urednicima koji su uz zabavu i educirali publiku, puštajući im nove hrvatske bendove. Poanta je da su slušatelji imali prilike čuti njihove pjesme i sami odlučiti sviđaju li im se ili ne. Jednako kao i glazbeni urednici drugih radio stanica koji su se ravnali prema izboru pjesama Omladinskog radija.
To se sve negdje kroz godine izgubilo. Ukoliko ne postoji pametno sročen newsletter i dobra PR taktika promocije nekog novog izvođača, malo će tko od ljudi s radija prepoznati neko novo ime, nečiji talent, doživjeti fantastičan nastup u nekom klubu i potom pričati svima u programu, ispred mikrofona kako je to dobar bend. Istovremeno to pokazuje svu needuciranost i ograničenost današnjih glazbenih urednika/voditelja koji ne znaju ili ne mogu prepoznati nečiji talent ili pak ne smiju niti izdvojiti neko novo ime ako je programska politika radija takva da se emitiraju isključivo hitovi. Zaboravljajući pritom da je upravo radio medij koji stvara hitove često emitirajući neku novu pjesmu koja je po mišljenju kompetentnog glazbenog urednika zaslužila biti uvrštena i često emitirana u programu. Bez da pritom menadžer tog istog mladog izvođača mora platiti glavnom ili muzičkom uredniku da malo pojača emitiranje njegovih pjesama.
Da budemo realni, nije sve niti do muzičkih urednika i radio stanica. Malo koji bend, globalno gledano, ima na svom albumu od 11 pjesama svih 11 hitova ili radiofoničnih pjesama, ali sigurno i planirano su dvije ili tri pjesme prilagođene radio emitiranju. Tržišno gledano, tako i treba biti samo što u Hrvatskoj vrlo mali postotak muzičara gleda na to kroz profesionalni pristup. S druge pak strane, nitko ne očekuje da eter bude nakrcan indie i alternativnim pjesmama jer to jednostavno nije uvijek i radiofonično, mada, ruku na srce, ta sa granica indie, alternativnog, komercijalnog, pop i rock već odavno izgubila. Ako netko ima dobru pjesmu, bez obzira na žanr, i pritom je melodiozna i radiofonična, nema razloga da se ne zavrti u programu radio stanica – samo što se kod nas ni te pjesme baš ne vrte.
Naravno da je Internet okrenuo priču o radio stanicama naglavačke, i naravno da nova generacija sama bira putem brojnih streaming servisa što će i kada slušati ali se svejedno ne smije podcijeniti utjecaj radio stanica na većinu populacije koja nema vremena baviti se istraživanjem nove muzike putem društvenih mreža i streaming servisa, te kroz brojne algoritme prihvaćati neku novu muziku kao idealni konzumenti iste.
Pojavom Billboardove ljestvice slušanosti u Hrvatskoj, odjednom su svi ostali u čudu jer na toj ljestvici nije bilo niti Parnog valjka, niti Prljavog kazališta, niti TBF-a, niti Daleke obale, niti Vanne, Nine Badrić, Severine, Joleta, Grdovića, Lidije Bačić itd. Pojavila su se neka nova imena od kojih čak većina nije bila niti iz Hrvatske. Po podacima koje je sredinom ove godine objavio HDS ZAMP, sve je više mladih autora koji uspijevaju pronaći svoj put do slave. Tih mladih, onih do 30 godina, ima čak po njihovoj evidenciji 1050. Za jednu Hrvatsku od manje od četiri milijuna stanovnika izuzetno velik broj mladih pjevačica i pjevača koji žele svojih pet minuta slave (po mogućnosti da traju ostatak njihovog života). Neki od njih doista su uspjeli i došli u centar pažnju svojim talentom, vještinom i dobrim PR-om. Baby Lasagna trenutno je jedan od najemitiranijih muzičara u Hrvatskoj, Zvonimir Husnjak koji se predstavlja kao z++ se nametnuo svojim pjesmama kao uostalom i Grgo Šipek Grše, Antun Aleksa IDEM, Hiljson Mandela, Mia Čičać Miach, Anja Papa i Luka Vidović (Pocket palma), Nika Turković itd. Nema sumnje da su svi oni, izuzev Alekse, zajahali na valu sveprisutnog trapa i plesnih ritmova, te prozračnog synth popa, pronašli svoje mjesto u programu radio stanica koje ne vide i ne čuju dalje od mainstrema. Iako bi bilo zanimljivo vidjeti brojke koliko su njihove pjesme doista često emitirane. Jer takva je programska politika radija. Istovremeno, trap kao dominantan muzički žanr nove generacije gotovo da i ne postoji u programima hrvatskih radio stanica ukoliko nije netko od prije navedenih koji ima odličnu kampanju i poduzetnu agenticu ili agenta. Ovdje je riječ o žanru, a ne i o kvaliteti pojedinih izvođača.
Žanrovski zatvorene radio stanice nisu u stanju prepoznati, ne žele to, niti imaju namjeru propustiti u svoj program vrhunske reagge bendove (Brain Holidays, One Dread), dub producente (Egoless), nove rock grupe (One Possible Option, Them Moose Rush, Šiza, Djeca!, Black Room, Eot, Lika Kolorado itd), muzičare koji su izašli iz okvira poput Ivana Grobenskog, The Gentlemana, Aklee Neon, grupe Dementronomes, Seine, Klinike Denis Kataneca, Revirgin, Embassy 516, The Siids itd. itd. itd. Ta je lista toliko trenutno dugačka da bi jedan radio mogao komotno 24 sata emitirati pjesme svih tih izvođača bez da ponovi jednu jedinu pjesmu ali i da muzički program ostane i dalje zabavan i pitak zahvaljujući radiofoničnim pjesmama tih istih izvođača koji su nepravedno gurnuti u sjenu. Da nije riječ o slučajnim muzičarima govore brojne pozitivne recenzije njihovih izdanja ali i puni klubovi na njihovim nastupima. Sve to nažalost nije dovoljno da neki ljudi koji rade na radio stanicama načule uši, izoštre svoj ukus i odluče slušateljima predstaviti nova imena s hrvatske muzičke scene.
Jer dokle god se i dalje vrte pjesme stare 20. 30, 40 godina izvođača koji su jednako tako dugo na sceni, bez obzira na njihovu kvalitetu, a da pritom nema mjesta za nova imena dotle se scena neće i ne može razvijati dok će istovremeno slušatelji pričati kako se od novog vala ništa novog nije dogodilo na sceni. A muzička scena u Hrvatskoj nikada nije bila toliko raznovrsna, sadržajna i fenomenalna, do te mjere da su pojedini izvođači sa svojim pjesmama ne jednaki svojim kolegama iz Amerike i Engleske već bolji i intrigantniji.
Slušatelji i publika sami biraju pa ne čudi da oni koji znaju što se događa na sceni dakle manjina, uredno odlazi na koncerte svih tih hrvatskih izvođača. Još je poraznija činjenica što dio tih izvođača nerijetko nastupa izvan Hrvatske pred također rasprodanim klubovima uz hvalospjeve i pozitivne kritike dok su kod kuće gotovo pa nepoznati većini. I tako s vremenom radio gubi na važnost, gubi svoj utjecaj jer osim puke zabave uz stare hitove, gotovo ništa novoga na tom radiju od nove muzike nećete čuti.
Ovaj tekst objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
