Zadnja večer trodnevnog festivala iznijela je preko 20 izvođača koji su do sitnih sati zabavljali spektakla gladnu publiku, no najveća zvijezda ovogodišnjeg festivala posve je izdominirala pažnjom. Zdravko Čolić sa simfonijskim orkestrom veličanstveno je zatvorio 14. izdanje Arsenal festa u prostoru Kneževog arsenala u Kragujevcu.
Već samim dolaskom pred festivalski prostor, dao je do znanja koliko će se ljudi nakrcat pred glavnu binu s obzirom na to da je nekoliko tisuća ljudi zagušilo sam festivalsku ulaz. Rasprodana večer ponudila je prvi Čolićev koncert takve vrste u Srbiji.
Čola je nastupio uz instrumentalne soliste novosadskog Big benda i orkestra opere SNP Novi Sad, pod dirigentskom palicom Fedora Vrtačnika. U čak dva sata i 40 minuta, repertoarski izbalansiran, ovakvom zvuku potpuno prilagođen program od 33 hita iz Zdravkove prebogate karijere, uz ekstatičnu reakciju publike i potpuno predavanje ovakvim, osvježenim aranžmanima.
Sve je krenulo simfonijskim instrumentalu koji je prethodio ulasku regionalne zvijezde uz veliko odobravanje publike i Čola u svom odijelu krenuo je s blokom hitova iz sedamdesetih – „Produži dalje“, “Sinoć nisi bila tu“, „Gori vatra“ – da bi se nastavilo uz „Čija je ono zvijezda“, „Živiš u oblacima“ U publici se mogla čuti i fascinacija vokalnim sposobnosti gdje je, povremeno odlazio u vokalne visine i pokazao kako mu godine dobro stoje.
Arsenal su preuzele emocije nostalgije, slične kakvu smo mogli i večer prije doživjeti uz Bijelo Dugme, no uz još veći spektakl. Nizale su tu „Loše vino“, „Ljubav je samo riječ“, „Svadbarskim sokakom“, “Tebe čuvam za kraj“, a poslije kraće instrumentalne pauze i „Noć mi te duguje“, „Stanica Podlugovi“, „Mađarica“, „Ruška“, „Pusti, pusti modu“. Samo finale na bisu, Kragujevac će posebno pamtiti i Čolinu izvedbu pjesama „Ti si mi u krvi“, „Kuća puna naroda“ te grandiozna „Pjesmo moja“.
Teško je opisivati ostale nastupe nakon ovakvog koji je sam nadvisio sam festival, no treće veče glavnu pozornicu su otvorili liverpoolski indie rockeri Circa Waves, a nakon Čolića, na scenu su stupili Palaye Royale, mlada energična metal/punk/emo senzacija iz Los Angelesa koju smo nedavno vidjeti u Tvornici kulture, a potom i na austrijskom Nova Rock festivalu. Glavnu binu naslijedio je Sivert Hoyem, najpoznatiji kao nekadašnji pjevač sastava Madrugada, a onda i domaći Goblini kojima je prostor Kneževog arsenala itekako dobro poznat.
Za to vrijeme na drugoj pozornici, Garden Stage su osvajali Nik West, E-play, Savršeni marginalci, Z++, Letu štuke, Iva Lorens i ostali dok je Explosive DJ Stage rasplesavao do sitnih sati.
Ono što je posebno ovom festivalu je sama lokacija. Iako je bilo inicijativa da ga se preseli u Beograd, to bi bila šteta. Dobro je da manji gradovi imaju ovakve sadržaje i da se decentraliziraju metropole koje već imaju dovoljno sadržaja. Kragujevac kao grad, industrijski je grad, dom Zastave (koja danas proizvodi Fiat automobile), a najveći mamac dolasku su niske cijene kako kafića i restorana, tako i samog festivala te lokalna gastro ponuda koja je bazirana na mesu te ostavština i put u nostalgičnu prošlost ovih prostora kojima grad obiluje.
