Coldplay je jedna od najvećih pop atrakcija današnjice. Karijeru su gradili zadnje dvije i pol dekade, da bi sve kulminiralo s veličanstvenim koncertima. Do sad sam imao priliku samo slušati o njihovim koncertima uživo, a sad sam se konačno i okuražio otići do Beča, te sam nakon tisuća koncerata doživio jedan od najboljih u životu.
Iskreno, Coldplay nisam nikada previše volio. Kad su krenuli, činilo mi se da su tadašnji britpop odveli u limunadu i definitivno ga pokopali. Pjesma “Yellow” mi je ispočetka bila iritantna zbog videospota, ali nakon izvjesnog broja slušanja, ipak mi je postala himna jednog dijela mog života. Potom su s drugim albumom “A Rush of Blood to the Head” totalno zakucali, dok su nakon toga počeli kreativno padati (ako se mene pita), malo po malo. Sve je još bilo slušljivo do “Viva la Vida or Death and All His Friends”, a nakon toga smo se međusobno totalno pogubili jer osim pokojeg singla, njihova glazba mi nije bila baš slušljiva. Vrhunac mojeg neslaganja s njihovom glazbom dogodio se s albumom “A Head Full of Dreams” koji je jednostavno grozan.
Ipak, sa zadnja dva albuma djelomično su isprali dekadu ‘totalnog propuha’ jer “Everyday Life” i “Music of the Spheres” su sasvim dobri i zanimljivi, pa se iz tog razloga i počela rađati ideja da bi ih jednog dana ipak volio vidjeti uživo. Naravno, nisam bio na nikakvoj njihovoj mailing listi, pa tako nisam niti ulovio kartu za nijedan od četiri koncerata u Beču koji su rasprodani u sekundi, ali kolegica Nina je odustala, pa sam ja s objeručke primio priliku otići do Beča. Bio je to pun zgoditak!
Subota u Beču je bila vruća, možda mi je to bio i najviše vrući dan ikad u Beču (posjećujem ga nekoliko puta godišnje), ali nije smetalo. Nije smetalo niti ogromnoj količini ljudi koji su čekali ulaz na parter u gotovo kilometarskoj koloni zbog pojačanog pregleda radi nedavnog otkazivanja koncerata Taylor Swift. Jednostavno, to je bio taj dan za Coldplay za nas 60-ak tisuća ljudi koji smo uspjeli nabaviti kartu baš za subotu.
Bile su dvije predgrupe, o njima ću stvarno kratko. Ne zato jer ne zaslužuju više, nego jednostavno da cijeli fokus bude na zvijezdama večeri koji su potvrdili taj status. Prva je bila Oska, simpatična cura koja je s bendom pokazala svoju viziju pop-rocka. Bilo je solidno, svirala je pjesme s prvog albuma i neke nove s nadolazećeg drugog koji bi uskoro trebao ugledati svjetlo dana. Problem je bila samo “I Will Always Love You” (da, onaj kaver) koju je dosta unakazila. S druge strane, Maggie Rogers kao da je preskočila jučerašnju probu jer je prvih par pjesama zvučalo grozno, ništa na njima nije štimalo. Druga polovica nastupa je bila znatno bolja (uštimali su ju), pa ukupan dojam jest da je Maggie dobar izbor za otvaranja Coldplaya.
Uz zvukove filmske glazbe, dobili smo i kratko predavanje o bitnosti održive energije, te na koji način i ova turneja “Music of the Spheres” jest održiva, pa su nakon toga dečki efektno došli na stage i show je mogao krenuti.
Prilikom ulaska u stadion Ernst Happel, svaki posjetitelj dobio je veliku bijelu narukvicu te one papirnate 3D naočale, što je u početku djelovalo pomalo čudno, ali s prvim taktovima “Higher Power” bilo je jasno čemu to služi. Narukvice su svjetleće, pa ovisno o pjesmi, one svijetle odnosno ‘sviraju’ s nama u raznim bojama. Tako smo već s tom prvom pjesmom svi bili šareni, a kako su se pjesme nizale, jasno je da je to jedan od najdojmljivijih dijelova koncerta. Nakon ovako bombastičnog početka i gomile pirotehnike, nastavilo se (inače meni groznom) “Adventure of a Lifetime” koja uživo djeluje nemjerljivo bolje i zanimljivije.
@muzikahr Tako je, kako je. Coldplay 3/4 dana na Ernst Happel stadionu u Beču #coldplay #vienna #muzika #muzikahr ♬ original sound – muzika hr
Publika je ono što je drugi ključni faktor ovog showa jer tu su pravi fanovi, oni koji su sposobni u sekundi kupiti kartu za omiljeni bend da bi potom s njima dva sata pjevali. Pjevali smo bome cijela dva sata, a najjači singalong na početku su svakako bili sa “The Scientist” i “Viva la Vida” kad je stadion jednostavno eruptirao.
Svaki bečki koncert Coldplay obogati jednom pjesmom Taylor Swift kao neki suport zbog otkazivanja. Tako je Martin pozvao dvije fanice na binu da mu pomognu u pjevanju “Shake It Off”. Sve je zvučalo (bit ću pristojan) simpatično jer su se gubili svo troje na stageu, ali svakako treba respektirati i tu želju te ugoditi tuđim fanovima.
“God Put a Smile Upon Your Face” dobio je neku moćnu rock izvedbu koja me baš izula iz cipela, a nakon nje, narukvice su po prvi put požutjele, potpuno sve, pa je bilo jasno da slijedi “Yellow”. Kakav je to bio moment, jednostavno se smrzneš!
Kraj regularnog dijela skrenuo je u ove elektro vode kojima se bend bavi zadnjih 15-ak godina. Toga me bilo strah, ali uživo, ove pjesme zvuče toliko suvereno da je moj strah bio pretjeran. Coldplay su ipak bend, pa su oni sa svojim instrumentima dali težinu svakoj od pjesama što je prema van djelovalo moćno, idealno za rasplesati se.
Zadnja u regularnom dijelu bila je i najjača takva stvar “A Sky Full of Stars” koju su restartali prije onog elektro dijela. Svaki nastup ima neki drugi razlog za učiniti to, a ovaj put je bila mama koja je bila na stadionu, a Martin je htio pokazati svojoj majci da publika može biti još i glasnija. Naravno da može, vjerujem da su nas čuli i u Bratislavi…
Za bis su prvi put iskoristili mali stage skroz na drugom dijelu partera. Krenuli su sa “Sparks”, da bi potom Chris Martin uzeo gitaru i iz glave radio pjesmice o fanovima koje je kamera prikazivala na ekranima. Odlična ideja i još zanimljivija izvedba, te svakako pohvala za režisera koji je dao vrlo zanimljive prijedloge. Potom je uslijedila “Fix You”, te dvije nove pjesme čime je spektakl bio gotov. Na “GOOD FEELiNGS” dobili smo zapovijed da stavimo naočale, pa smo kroz naočale vidjeli srčeka na svakom izvoru svjetlosti (ponavljam, svatko od 60-ak tisuća ljudi je imao narukvice koje svijetle!).
Kad kažem spektakl, to stvarno i mislim. Ovo je koncert kojeg bi svatko trebao pogledati makar je i samo ovlaš čuo neku pjesmu Coldplaya jer su oni koncertno iskustvo digli na jedan viši nivo. Svaki moment je bio nešto posebno i drugačije, studijski grozne pjesme su toliko lepršave i šarmantne da im se ne može odoljeti, svi dodaci (uključujući narukvice, naočale, svjetlosni efekti, veliki ekrani, pirotehnika, konfete…) tu su da podebljaju efekt, a ne da ukradu cijeli show.
A tu je naravno i sam Coldplay. Voljeli ih ili ne, oni su danas jedna od najvećih koncertnih atrakcija, te mi je sad jasno i zašto. Bio je cilj ovo ljeto pogledati tri ponajveće zvijezde današnjice (Taylor Swift, Ed Sheeran i Coldplay), ali kako je jedna nesretno ispala, mogu usporediti samo Eda i Coldplaya. Koliko god je koncert Sheerana bio odličan, ovo jučer je još bolje.
I kad kažem da mi je ovo jedan od najboljih koncerata u životu, stvarno se ne šalim. Očekivao sam mnogo, a dobio sam savršenih dva sata potpunog užitka sa svim svojim osjetilima. Ne znam što bi moglo nadmašiti ovo…
