Edo Maajka i Jazz orkestar HRT-a na čelu s dirigentom Mironom Hauserom sinoć su u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu spojili, nekad nespojivo, ulični rap i rafinirani jazz orkestar. Nastup u Dvorani Gorgona popratila je puna dvorana, a koncert je bio uživo prenošen na HR3.
U profinjenom prostoru i uz jednako takav orkestar, kontrast psovki u Edinim pjesmama je u ovakvom okruženju izraženiji nego na to što je slušatelj navikao pa da se to istakne, moj imenjak je, svojim riječima, “led probio s dvije pjesme na kojima ih je najviše”. A to je najrevoltiranija pjesma njegovog opusa, “Dragi moj Vlado” (“Jebo vladu”), kojeg je pratila “Saletova osveta” uz ništa manje sočan rječnik. Slijedila je “Jesmo l’ sami”, treću pjesmu za koju je aranžmane pisao Luka Žužić, trombonist koji je i kumovao da se ovaj poseban koncert dogodi s obzirom na to da postoji duga suradnja između njega i Maajke. Naime, radili su na “Spomen ploči”, albumu iz 2010.
View this post on Instagram
Dva su desetljeća karijere, u kojima je sedam albuma i preko 150 pjesama, iza Ede Maajke (Edina Osmića), a sinoć je u stankama između pjesmama svoj put i neke od emotivnih detalja o pjesmama i albumima ispričao publici i radio slušateljima, a tu mu se dosjetkama ubacivao i lider koncerta Miron Hauser, kojem je ovo bila i prilika da pokaže svoje pjevačke i rap sposobnosti, koje su otklonile ideje o “učmalosti jazza i klasike”.
Svoju veliku bliskost s Matkom Šašekom Kooladeom, Maajka je posebno istaknuo. Šašek je producirao dobar dio Maajkinog opusa, još od samog njegovog početka. U storytelling dijelu, Edo je ispričao i borbu za vrijeme pandemije i nedostatak inspiracije kako bi došao kod Kooladea koji bi mu pokazao trake, a tu se našla pjesma “Moćno”, čiji beat je u trenu zavolio i koji ga je inspirirao da u sljedećih deset dana napravi cijeli istoimeni album kojim je osvojio svoj četvrti Porin.
Najveći Maajkin hit “Prikaze”, koju reper, zbog dugačkog storytellinga, pjeva samo do refrena, nakon 15 godina otpjevao je u cijelosti. Slijedio je “Pržiii”, što je bio uvod u dio seta gdje se Maajka osvrće na narodnjačku dominaciju. Odnosno, kako je narodnjak shortcut do hita, ili kako je Hauser rekao šrot-cut do hita. A tu mu se Hauser pridodaje u pjevanju pa zajedno izvode “Dolazim i odlazim” u narodnjačkom duhu, što je još jedan pun u večeri kontrasta.
@muzikahr edo maajka uz hrt jazz orkestar (dir miron hauser) nakon 15 godina prvi put izveo refren prikaza uživo♬ original sound – muzika hr
Za gitarističke dionice u “Sve prolazi” solo dionicom istaknuo se Elvis Penava, a redovni dio, koji je i najavljen u bookletu, zatvoren je s “Izdajničkim kolom” te najvećom pjesmom Ede Maajke, “No sikiriki”.
Kako bi dodali šlag na rap orkestralnu tortu, izveli su bis, a to je pjesma “I Like To Dance” na kojoj u originalu gostuju Buda iz Elvis Jacksona i Vojko V. Posebnu ulogu dao si je Miron Hauser koji je otpjevao dionicu Vojka V i uz jaču bas liniju, okrunjena je ova posebna večer kontrasta i dokaza kako se različitosti daju spojiti.
