Od kad mi se dijete rodilo, imam vrlo malo vremena za muziku (posebno pisanje o muzici) i odlaske na koncerta, pa pokušavam što pomnije birati ‘ispričnice’ za dotične. Time sam anulirao mnoge koncerte na koje bi vjerojatno otišao, ali sam dobio i jedan veliki niz koncerata na kojima sam se stvarno odlično proveo. Posljednji u nizu takav su bili Fontaines D.C. u Kino Šiški u Ljubljani.
Ljubljana je stvarno predivan grad kojeg posjećujem barem par put godišnje, a najčešće to bude zbog Šiške u kojoj se odvijaju mnogi koncerti recentnih bendova koji trenutno žare i pale. Fontaines D.C. sam do sad gledao tri puta i to su sve od reda bili festivalski nastupi. Onaj odličan u šatoru INmusica kad su predstavili cijeli album prvijenac „Dogrel“, te još jednom na istom festivalu par godina kasnije, te na Primaveri. S obzirom na to da mi je kolovoz trebao biti gužvoviti, posebno u ovom dijelu, već sam precrtao odlazak na FDC, ali kako je Taylor Swift otkazala Beč, tako sam ipak odlučio skoknuti vidjeti FDC u (za mene prvi put) klupskoj varijanti. Bio je to ponovno zgoditak.
Ja sam romantik i spomenuti prvijenac mi je njihovo daleko najbolje ostvarenje. Nije da su mi preostali albumi loši, dapače, dobri su mi, ali su mi za par koplja slabiji od „Dogrela“, pa sam mislio da će se teško poklopiti da mi koncert opet bude baš top koncert. Oni na ovogodišnjoj ljetnoj turneji sviraju većinom festivalske nastupe, pa im je ovo bio rijetki klupski, pa ne znam jesu li se i oni malo (više) opustili jer ovo što su pružili jasno dokazuje da spadaju u sam vrh bendova mlađe generacije.
U predvečerje objave novog albuma „Romance“ (izlazi kroz desetak dana), dobili smo priliku čuti ga uživo jer je odsvirano čak šest pjesama s njega. Ostatak je gotovo ravnomjerno raspoređen s preostalih albuma s time da je ipak nešto više pjesama odsvirano s prošlog „Skinty Fia“, dok je s „Dogrela“ malo premalo, ako se mene pita, posebno jer je bilo vremena za to. Jasno je da su zbog festivalskih nastupa naštimali setlistu na 75 minuta (bilo je i pet minuta pauze između regularnog dijela i bisa što je ukupnu minutažu navuklo na 80 min), pa je prava šteta da nisu odsvirali još pokoju pjesme s „Dogrela“ (ponajprije „Too Real“) da bude finih sat i pol. Ok, to je samo moje viđenje jer smatram da bend s četiri albuma bi trebao svirati sat i pol, ali to nije nimalo umanjilo ono što su prezentirali!
Naslovna s novog albuma je otvorila koncert i o njoj nemam što previše reći jer nekako djeluje čudnjikavo. Već sa sljedećima „Jackie Down the Line“, „Televised Mind“ i „Roman Holiday“ bilo je jasno da smo na pravom koncertu i nečem magičnom. Publika se ulovila na udicu i počela pjevati s Grianom što se najbolje moglo čuti na „Televised Mind“. Ta sinergija benda i publike se jednostavno održala do kraja, te nismo imali nikakvog ‘praznog hoda’.
Nove pjesme su se fino uklopile u cijelu priču, neke djeluju dosta drugačije od njihovog standardnog štiva, dok se neke fino uklapaju u njihovu sliku. Na primjer, „Starburster“ mi najgrozniji njihov singl do sad, a uživo je baš zakucao kao posljednja pjesma na bisu, dok s druge strane, „Favourite“ je očiti favorit publike jer svi već znaju stihove pjesme (s njom su zaključili regularni dio koncerta). Tu smo imali i koncertne premijere, prvo je išla „Here’s the Thing“, dok je balada „In the Modern World“ otvorila bis.
Ipak, kako sam romantik, a mislim da po odjeku publike nisam jedini, „Boys in the Better Land“ je bila totalno ludilo, „Big“ i „Sha Sha Sha“ su imali jak singalong, dok „I Love You“ se ponovno dokazala kao njihova možda i najjača stvar u karijere. Mislim, uopće je bizarno nabrajati pjesme jer od početka do kraja, bend je baš gazio, a odlična publika ih ‘nosila’ što nekako nisam osjetio na posljednjim festivalskim koncertima. Jednostavno, tu se sve poklopilo i dokazalo mi, jednako kao i sa Shameom, da mi neki bendovi jednostavno bolje leže u klubu, nego na festivalu…
Predgrupa je donekle bila pogođena, to je bila domaća ekipa mal pre mal. Krenuli su odlično, nešto poput Idlesovog „Colossus“ uživo ili još bolje, kao neki hipnotički stonerski Grinderman. Ubrzo se taj intro pretvorio u noiserski post-punk koji je na trenutke djelovao dobro i energično, a na trenutke naporno. Sve u svemu, njihovih pola sata je bilo solidno, ali da su me natjerali da ih ubrzo idem gledati negdje, vjerojatno i nisu.
Fontaines D.C. su iznova pokazali da se radi o velikom bendu. Mislio sam napisati velikom bendu u stvaranju, ali to je bilo jasno s njihovim prvim koncertom u šatoru INmusica, a sad je isto tako jasno da je Šiška sigurno premali prostor što dokazuje rani sold-out. Drago mi je da su si dali oduška od festivalskih nastupa, te jednostavno pružili vrhunski nastup koji svakako spada u jedan od vrhunaca moje koncertne godine.
p.s. tijekom ljeta, uvijek me strah ići u klubove zbog vrućine. Za razliku od naših klubova, Šiška ima klimu i ne libi ju se upotrijebiti, pa je tako za vrijeme predgrupe bilo i pomalo hladno što se tijekom FDC zbog količine ljudi podosta zagrijalo, ali opet nije bilo pakleno vruće kako to inače bude kod nas!
