Nakon što je INmusic ‘preskočio’ svoj red prošle godine, konačno je došao trenutak održavanja novog izdanja, a prvi dan prošao je u znaku Viagra Boysa i The Nationala.
Već su i ptice na jarunskim granama shvatile da se paralelno s INmusicom održava i utakmica u kojoj je Hrvatska igrala protiv Italije, i iako se u početku činilo da će neki ipak propustiti ovaj događaj zbog nogometnih stvari, to ipak nije bila stvar.
Naime, već su Sleaford Modsi zagrijali publiku za nadolazeći nastup Viagra Boysa. U vrijeme njihovog nastupa, ljudi su se polagano počeli skupljati, a doživjeli su njihov divlji, ali istovremeno opušteni stil. Već su se i udomaćili, jer su već prethodno nastupali na prošlom izdanju INmusica.
Cupkanje na pozornici, frontmenovo držanje boce na glavi i osebujni britanski naglasak kojeg je nemoguće ne primijetiti, pridonijeli su festivalskoj atmosferi, a jedina zamjerka koju mogu izdvojiti je ipak nešto preglasan zvuk. Frontmen James Williamson se osvrnuo i na utakmicu, govoreći da zajebemo nogomet.
Rupu između njihovog nastupa i nastupa Viagra Boysa popunili su Bar Italia na World Stageu, koji su dostavili indie zvuk s prizvukom devedesetih. Mana bendova koji nastupaju na World i Hidden Stageu zasigurno je činjenica da neće biti posjećeni kao oni što nastupaju na glavnoj pozornici, što je bio i slučaj kod Bar Italia, no osobno su me oduševili, iako su se na trenutke, pogotovo između pjesama, činili pomalo nesigurni, što vjerujem da bi se moglo pripisati tome da su mlađi bend.
Taman pri kraju njihovog nastupa, približavao se nastup Viagra Boysa, koji su izrazili svoje oduševljenje našom kulturom, toliko da je frontmen Sebastian Murphy uzviknuo “Someone get me a rakija!” Rakiju je tražio, rakiju je dobio. Nije se suzdržao ni hrvatskih psovki, koje je povremeno nenadano ubacivao između pjesama. Moglo bi se reći da se na pozornici osjećao kao doma, valjajući se na pozornici kao u svom krevetu, a u nekoliko trenutaka se čak i skinuo i pokazao stražnjicu. Stoga vjerujem da bi se lijepo uklopio u nastup Leta 3. Također, baš kao i Sleaford Mods, iskazali su identično mišljenje o nogometu, no neovisno o tome, barem nismo ostali zakinuti za pjesmu “Sports”, s kojom su na INmusic doveli bar dašak te sportske atmosfere.
Ono što je možda i najviše obilježilo njihov nastup jest da se gitarist razbolio i nažalost nije mogao nastupati, a zamjenski gitarist je sve naučio u roku od samo jednog dana. Pred kraj, šarmantnu notu nastupu dala je solo dionica sa saksofonom. Pozornicu su napustili bez riječi i bez pozdrava. Sve u svemu, mogu samo reći, svaka čast, Viagra Boys!
Uslijedio je i finalni nastup na main stageu, onaj The Nationala. Stvorili su kontrast od svojih prethodnika mirnijim i elegantnijim nastupom, koji su otvorili hitom “Sea of Love”, a uslijedili su hitovi kao što su “Bloodbuzz Ohio”, “The System Only Dreams in Total Darkness”, “I Need My Girl”, da bi pred kraj izveli “Light Years”, a zatvorili nastup pjesmom “About Today”. Tijekom nastupa, stvorili su intimnu atmosferu s publikom, a frontmen Matt Berninger se nebrojeno puta spustio među publiku. U jednom trenutku je na dvije-tri minute počela padati kiša, a tada je u nastup palo i par kapljica jače energije koja je privremeno razbila tu eleganciju kojom su se prvotno predstavili.
Pred kraj je u publiku bacio šal, koji iako nepotreban u ovo doba godine, dobro dođe barem kao suvenir. Potom se i zahvalio čovjeku imenom Mate, a zbog kojeg su nekoliko puta i tvrdili da su i došli, a na kraju su njega i njegovog sina pozvali na pozornicu, što je bio dirljiv trenutak. Što i ne čudi, s obzirom na to da je Mate Škugor koncertni promotor zbog kojeg su The National već deseti put nastupali u Hrvatskoj.
Ukratko, usprkos nogometnim preklapanjima, prvi je dan INmusica prošao u znaku kombinacije elegancije The Nationala i divljaštva Viagra Boysa i Sleaford Modsa, a iako s kišnom prognozom, sve se sprema za nastup velikana Hoziera. Zasad se samo možemo moliti da neće padati kiša, a hoće li nas Hozier ‘odvesti u crkvu’, to ćemo još vidjeti.
