Neki u Hrvatskoj žive i te kako dobro od muzike kojom se bave. Neki drugi se pak bave muzikom, ali ne mogu živjeti od nje. Maknimo brojne ljude čiji posao nije direktno vezan uz stvaranje pjesama (organizatori koncerata, menadžeri, producenti, redatelji spotova, iznajmljivači opreme itd.) i zadržimo se na ljudima koji se bave muzikom na način da je stvaraju, sviraju i izvode.
Dakle, skladatelji, muzičari, pjevači, izvođači. Svi ostali su na neki način pružatelji usluga. Ljudi koji žive od muzike su umjetnici. Neki su manje talentirani neki više. Neki posjeduju zavidne vještine, neki ih uče a neki misle da ih posjeduju ali su zapravo netalentirani. Postoje skladatelji koji stvaraju muziku jer znaju da će je lako prodati. Znaju kako podilaziti masama i znaju kako da se nametnu svojim pjesmama. Za to postoje razni mehanizmi u Hrvatskoj. Od rijetkih momenata kada ti isti skladatelji imaju realno kvalitetne pjesme koje će na neki način same naći put do publike, do češćih momenata u kojima ti isti skladatelji znaju kome treba koliko platiti i kako pogurati pjesme koje htjeli ne htjeli slušamo svakodnevno u programima brojnih radiostanica.
Nije lako biti dobar skladatelj. Čak i kada neki skladatelj napravi pjesmu neograničene kvalitete trajanja, odnosno potencijalni evergrin, ne znači da je u stanju i tijekom ostatka karijere skladati i stvarati bezvremenske pjesme neupitne kvalitete. Nije bez razloga drugi album na glasu kao album koji potvrđuje kvalitetu nekog autora, izvođača, skladatelja. Prvi album može sadržavati pjesme koje će postaviti autora tih pjesama na sam vrh raznih ljestvica i to često zna biti kratkotrajni uspjeh jer treba se znati održati na površini. Zato je drugi album najčešće potvrda nečijeg talenta, vještine i kvalitete. U Hrvatskoj postoji mali broj skladatelja koji jako dobro žive od svojih pjesama. Pritom je zanimljivo da se neki od njih ne bave isključivo skladanjem i sviranjem već žive i zarađuju od nekog drugog posla dok im je muzika hobi i strast koja usput donosi i novac. Jako je mali broj muzičara koji žive isključivo od svoje muzike. I nije im lako.
Možete biti Husein Hasanefendić Hus i baviti se muzikom cijeli svoj život. Nema sumnje da kao autor brojnih hitova Parnog valjka ima godišnji prihod od tantijema da se sigurno može ubrojiti među financijski uspješnije skladatelje. Povrh toga, može vam se kao njemu dogoditi da predsjednički kandidat u Poljskoj odabere vašu pjesmu („Zastave“) za himnu svoje predsjedničke kampanje pa vam se pjesma u zemlji od 36 milijuna stanovnika vrti svaki dan tijekom predizborne kampanje, te se na račun tantijema na vašem računu pojavi prilično impresivna cifra. Možete biti Fran Vasilić i imati prekrasan glas ali i talent za skladanje i pisanje pjesama. Pritom Vasilić ima jednako važno i potrebno znanje korištenja društvenih mreža za promociju svojih pjesama pa je ubrzo po objavljivanju svojih prvih pjesama sebe predstavio svijetu. I to toliko uspješno da je kroz par godina već imao više desetaka milijuna streamova svojih pjesama, da ga na TikToku prate milijuni obožavatelja, te da mu se pjesme slušaju širom svijeta. S obzirom na sve spomenute vještine i talent za vjerovati je da je uspješno monetizirao svoj „hobi“.
Možete biti poput iznimno talentiranih djevojaka – Sare Ester Gredelj iz Hrvatske i Nine Korošak Serčić iz Slovenije, koje zajedno imaju bend freekind.. Nakon samo jednog EP-a i albuma, Sara i Nina uspjele su osvojiti nagradu Music Moves Europe Awards koju dodjeljuje Europska unija za raznolikost i kreativnost glazbene scene i u središte pozornosti stavlja mlade glazbenike u usponu koji postavljaju trendove i predstavljaju europski zvuk sadašnjosti i budućnosti. Zahvaljujući neospornoj kvaliteti, vještini i talentu, freekind. je već pokazao na raznim showcase festivalima diljem Europe kao što su MENT Ljubljana i Waves Vienna ili SHIP u Šibeniku, kao i na Reeperbahn Festivalu u Hamburgu, legendarnom Eurosonic Noorderslag Festivalu u Nizozemskoj i francuskom festivalu Europavox, tko su, što su i kakvu muziku stvaraju. Tako su nakon jednog od tih nastupa Sara i Nina dobile ponudu da skladaju pjesme za Kim Tae-hyunga, poznatijeg kao V-a, člana K-pop grupe BTS koja je postala najuspješniji popkulturni izvozni proizvod Južne Koreje i čija vrijednost je procijenjena na 4,65 milijardi dolara. Ukratko, njegov EP „Layover“ odmah po objavi našao se na drugom mjestu prestižne top ljestvice Billboard 200, a od šest pjesama na tom EP-ju pet su potpisale upravo njih dvije. Pritom je to postalo i najbolje rangirano izdanje nekog K-pop izvođača u povijesti Billboarda dok se istovremeno na ljestvici formiranoj po digitalnoj prodaji našlo svih pet njihovih pjesama. Visinu honorara kojega su dobile za taj posao nije pristojno niti spomenuti.
Možete biti Tonči Huljić i znati kako napisati neki hit koji će vam te godine donijeti zaradu od tantijema s barem pet nula u konačnoj cifri koja mu je sjela na račun.
Možete imati bend kao što imaju momci iz Dubioze kolektiva pa sve svoje pjesme pokloniti putem streaminga i downloada besplatno svima na svijetu i veći dio godine provesti na putu promovirajući te iste pjesme na koncertima gdje god i kad god se ukaže prilika jer ljudi već znaju vaše pjesme i pjevaju ih na vašim nastupima. Nije da nemaju nikakav prihod od tantijema ali je jasno da od svoje muzike zarađuju nastupajući doslovno širom svijeta barem 100 dana u godini.
Možete biti Zvonimir Husnjak i nadjenuti si umjetničko ime z++ pa dokazati da ste talentirani iako možda ne znate pjevati ali i te kako znate napisati dobru pjesmu, producirati je i stvoriti hitove koji će vam donijeti sasvim pristojan novac od kojeg možete živjeti bolje od većine stanovnika Hrvatske.
Možete biti Marko Purišić pa si nadjenuti umjetničko ime koje će svi ponavljati kao papagaji – Baby Lasagna, stvoriti neki svoj vlastiti muzički stil i predstaviti se na nekom festivalu ili natjecanju. Možda vam se kao i njemu dogodi da vas pozovu, da vam daju šansu da se predstavite na nacionalnoj televiziji, a možda i da se predstavite pred stotinama milijuna gledatelja pa započnete svoju muzičku karijeru na najbolji mogući način.
Međutim, možete biti netko od stotine muzičara koji stvaraju muziku, ali ste shvatili da je jako teško živjeti od muzike pa vam je muzika skrivena ili neskrivena strast kojoj se možete posvetiti kada završite svoj posao koji vam donosi novce od kojih živite. Nema nikakve sumnje da je bavljenje muzikom veliki luksuz. Ne može se bilo tko, bilo kada i bilo gdje baviti muzikom. Zapravo mogu svi, ali sigurno ne svi s uspjehom. Čega mnogi nažalost nisu svjesni. Brojni su tinejdžeri uspjeli ostvariti svoje snove o vlastitom bendu, nastupima, prvom albumu, prvim honorarima… ali uz veliku podršku svojih roditelja koji su financirali njihove snove. Gotovo na sličan način brojni „uspješni“ muzičari žive i danas. Ne oni koji zarađuju pristojne novce od tantijema i nastupa, već oni koji žele zaraditi novce od tantijema i nastupa ali im to ne polazi za rukom pa se oslanjaju na svoje životne partnerice ili partnere koji donose novac u njihovu zajednicu.
Broj novih pjesama koje se u Hrvatskoj pojave kroz godinu veći je od broja dana u godini a broj pjevačica, pjevača i muzičara koji žele osjetiti slavu, zarađivati od nastupa i svojih pjesama broji se u tisućama. Uspjeti na muzičkoj sceni u Hrvatskoj nije lako i samo neki to i ostvare. No što znači uspjeti? Znači li to živjeti od svojih pjesama? Znači li to napisati pjesme koje postaju evergrini? Znači li to napisati pjesme koje će svi hvaliti? Znači li to napisati pjesme koje će svi pjevušiti, svi će pričati o vama a radio stanice ih emitirati svaki dan? U Hrvatskoj, ali niti u nekoj drugoj zemlji, nije dovoljno biti talentiran i znati stvoriti dobru pjesmu ako je ne znate dobro prodati, promovirati i unovčiti.
Maknemo li novac iz ove priče o uspjehu, Hrvatska doista obiluje talentiranim muzičarima koji stvaraju sjajnu muziku. I koliko god oni žele živjeti od svojih pjesama i svoje muzike, toliko su svjesni da je to i te kako teško ali svejedno stvaraju pjesme jer vjeruju u sebe i svoju muziku, radeći nešto što vole i za što su evidentno talentirani. Ili barem to misle. Nažalost, najčešće ti isti talentirani muzičari, koji stvaraju pjesme nevezane uz aktualne trendove, žanrove ili ukuse glazbenih urednika i promotora, stvaraju umjetnost kojoj je teško dati vrijednost, ma koliko oni sami ali i brojni kritičari mislili da je to realno kvalitetno i iznad prosjeka. Na posljednjem albumu grupe Seine „Naizust“, koji je 2022. godine proglašen jednim od najboljih albuma objavljenih u Hrvatskoj te godine nalazi se pjesma Ivana Ščapeca „Zakaj“ u kojoj je uspio u svega par stihova opisati status muzičara u Hrvatskoj: „Zakaj ako nemam para se osjećam k’o da manje vrijedim? Zakaj nikad nemam para? Zakaj sve kaj radim tol’ko malo vrijedi?“.
Može li se živjeti od muzike u Hrvatskoj? Može li se živjeti od umjetnosti u Hrvatskoj? Teško! Jako teško!
Ovaj tekst objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
