Matko Botić, ljubiteljima domaće rock scene poznat kao gitarist grupe My Buddy Moose, za svoj je poziv odabrao kazalište. Još od 2005. djeluje kao kazališni kritičar i dramaturg.
Nedavno je svoju doktorsku disertaciju “Igranje proze, pisanje
kazališta” preradio u knjigu koja je izašla u izdanju Hrvatskog centra
ITI.
Riječ je o djelu koje se bavi scenskim preradama hrvatske proze u novijem hrvatskom kazalištu. Raspravu o jednom malom ali nadasve zanimljivom segmentu našeg kazališnog života Botić širi u koncentričnim krugovima na kazalište i kulturu pa njegova knjiga pruža i više od povijesnoga i kritičkog uvida u, ipak središnji, problem odnosa hrvatske pripovjedne proze i hrvatskoga dramskog kazališta. Knjiga je dostupna po cijeni od 120 kuna.
Hrvatski centar ITI (International Theatre Institute) uz međunarodnu suradnju i promociju hrvatskog kazališta, drame i plesa, bavi se i izdavačkom djelatnošću. Osim knjige Marka Botića u knjižari Rockmark su dostupna i sljedeća njihova izdanja:
“Poetika suvremenog plesa” kapitalno je djelo jedne od najvažnijih francuskih teoretičarki suvremenog plesa Laurence Louppe, plesne i umjetničke kritičarke, autorice monografskih tekstova i izvođačice koja je svojim pisanjem i kritičko-pedagoškim djelovanjem obilježila frankofone plesne krugove. Ona ovdje razvija misao o ishodištu, načinima čitanja i konstitutivnim elementima suvremenog plesa koji je, riječima autorice, “Postao jednom od najreprezentativnijih integracijskih i ekspresivnih snaga današnje svijesti“.
“Plesne kritike” autorice Tuge Tarle predstavlja pedesetak esejističkih prikaza, kritika i osvrta koji oslikavaju otprilike jedno desetljeće zagrebačke plesne scene, s akcentom na baletnim događajima u HNK u Zagrebu (između 1975. i 1985.). Kako je autorica završila baletnu školu, i diplomirala filozofiju i komparativnu književnost, a kao plesač djelovala u KASP-u Milane Broš (poznatom po avangardnim postavkama) tekstovi su i kompetentni i silno angažirani u želji: s jedne strane društvene promocije plesne umjetnosti, a s druge osuvremenjivanja repertoara.
“Baletna večer da, ali kakva?” autorice Maje Bezjak, zbirka je kritika, eseja i razgovora plesne umjetnice i publicistice koji dokumentiraju jedno povijesno razdoblje hrvatskog plesa unutar jugoslavenskog, ali i europskog konteksta. Ljubav spram plesne umjetnosti Bezjak nije iskazivala samo kroz pasivno praćenje događaja u baletu, već kroz razgovore o struci s ravnateljima, plesačima i pedagozima, kroz baletne kritike i studije o baletnoj umjetnosti, upozoravajući na probleme i moguće posljedice, pogotovo u baletnom školovanju, a sve u svrhu očuvanja i opstanka baletne plesne baštine.
