Thievery Corporation, američki dvojac, kojeg čine Rob Garza i Eric Hilton, iz koncertne perspektivne, sve je samo ne dvojac, s obzirom na to da sa sobom vode trupu od desetak muzičara. Na balkanskom dijelu turneje, nakon Zagreba i Beograda, nastupili su u atmosferičnom Malom rimskom kazalištu u Puli. Za ovakav tip koncerta, zahvalnim izborom pozornice.
View this post on Instagram
Pioniri chill out i loungea, nastupili su u sklopu programa Pulsko kulturno ljeto, a desetak članova čine što raznovrsni vokali što instrumentalisti koji su se redom izmjenjuju i uskaču u svoje prikladne dijelove seta kako bi se utapali u valove žanrova koji se mijenjaju kroz setlistu. Na promjene žanrova, moduliraju se muzičari raznolikih kulturoloških i vokalnih korijena, da bi u drugom dijelu koncerta svi skupa upali u multi kulti lonac.Thievery lonac žanrove, uz prepoznatljivi lounge s kraja devedesetih i početka nultih (za što je jednim dijelom zaslužna Buddha Bar era lounge kompilacija), valja između acid jazza, reggaea (koji je u publici prizvao i “popratne kulturne pojave”), indijske klasike, bliskoistočne glazbe, hip hopa i brazilske glazbe, uključujući bossa novu.
Vokalno najmoćniji, tu je Mr. Lif koji u zvuk sjeda onako kako smo navikli, dok se samom energijom tu najviše ističe živahna Raquel Jones koja je uz Španjolku Lauru Vall i najčešći vokal na setlisti od nešto više od sat i pol kroz koju Thievery isporuči sve svoje uspješnice.
S Laurom imamo, i vokalni “izazov”, da ostanemo na ljepšoj strani priče. Iako je sjajna vokalistica, dobila je ulogu pjevati na “Lebanese Blonde”, bossa nova trademark pjesmi benda s albuma “The Mirror Conspiracy” iz 2000. Velik je to izazov. Biti zamjena prepoznatljivom vokalu pokojne Pam Bricker, ne samo iz vokalnih razloga, obično je tu veći problem što dobar dio fanova, kao i uvijek, teško prihvaća zamjenu. No, Laura svoj dio posla radi na traženoj razini i, prema tome, ne bi smjelo biti zamjerke.
Da se vratimo na kulturni lonac, nije izostavljen “The Richest Man in Babylon”, orijentiran na politička zbivanja i humanost koji daje angažirani začin bendu. Setlista (koja je ista na cijelom touru) nakon redovnih izvedbi desetak pjesama usporava, usporava uz akustični set od 4-5 pjesama, koje nas uvode u samu intimu benda, ali i daje priliku za dizanje energije za finale koje se događa s povratkom na set od 5-6 pjesama s punim bendom te kulminaciju uz “Sweet Tides” koji slatku atmosferičnu, gotovo dvosatnu, večer i zatvara. Taman nešto prije ponoći.
Jedan dio ne bi smjelo izostaviti. Naime, Malo rimsko kazalište je pod patronažom Arheološkog muzeja u Puli, zaštićena je lokacija. Ona je vrhunska pozornica, nešto kao “mala arena”. I divno je iskustvo biti na koncertima tamo. No, zbog konzervacije same lokacije, ograničeni smo što se tiče barova, štandova… što rezultira ogromnim redovima za piće koje je bilo prijeko potrebno za slatku, ali vrelu večer. Dakle, za odlazak u Malo rimsko, hidrirajte se prije. Uostalom, nemojte zaboraviti hidrirati se i danas.
