Nedavno je otvaranjem procedura prijava službeno započelo 32. izdanje „najvažnije“ glazbene nagrade Porin. Organizatori nagrade Porin imali su potrebu istaknuti da je u pitanju „najvažnija“ glazbena nagrada. Iako je gotovo svima koji se na ovaj ili onaj način bave muzikom drago primiti nagradu poput Porina, ta je nagrada, makar bila i „najvažnija“ nažalost kroz godine postala toliko irelevantna da mnogi mediji jednostavno više niti ne prate dodjelu ili tek objave tko je dobio najviše kipića Ivice Propadala. Što je još žalosnije, i sami muzičari imaju sve lošije mišljenje o Porinu i značaju te „najvažnije“ glazbene nagrade. Dio glazbenih kritičara čak je dignuo je ruke od glasanja, a takozvana „struka“ odnosno glasačko tijelo glasa za muzičare o kojima se priča, koji su najviše u medijima i koji su najčešće na sceni već više desetljeća. Najmanje zbog kvalitete nečije muzike i njihovog rada unatoč dobroj namjeri Upravnog odbora Porina koji svake godine mole glasačko tijelo da glasa isključivo za kategorije koje su im bliske odnosno pjesme i albume koje su preslušali. Kako bi bilo jasnije kakva je situacija s Porinom, valja samo spomenuti prošlu godinu kada je prijavljeno 40 albuma u kategoriji album godine dok se za pjesmu godinu prijavilo čak 395 skladbi. Svima je jasno da ne postoji osoba u Hrvatskoj koja je čula svih 395 skladbi a kamo li njih više od tisuću koji čine glasačko tijelo Porina koje je u prvom krugu glasanja biralo među više od 2000 ovogodišnjih prijava u 35 kategorija. Teško da bi se našao netko i za dobar honorar koji bi to sve išao slušati, a kamo li glasačko tijelo od kojeg se to očekuje jer, eto, struka je. Također, gotovo svake godine nečija nominacija, neko novo pravilo ili osvajanje Porina izazivaju smijeh, podsmijeh ili pak susramlje. Tako je na primjer prošle godine dodana kategorija Najbolji album međužanrovske glazbe – za albume ili EP glazbe koja se ne uklapa ni u jednu postojeću, ponuđenu kategoriju. Dakle, fuzija više glazbenih žanrova koja postoji od kada postoji i popularna muzika odjednom je postala važna za Upravni odbor Porina koji su po svemu sudeći shvatili da ima jako puno izvođača koji ne pripadaju niti u jednu žanrovsku ladicu zbog toga. Sličan upitnik nad mnogim se glavama pojavio kada je prvo bio nominiran, a potom i pobijedio u kategoriji Najbolji album pop glazbe Darko Rundek & Jazz orkestar HRT-a s albumom „Za vašu poslijepodnevnu razonodu“. Jazz orkestar je obradio pjesme Darka Rundeka u jazz verzijama da bi pobijedio u kategoriji najboljeg pop albuma? Takvih primjera ima svake godine zbog čega Porin gubi na svojoj vjerodostojnosti, važnosti i kompetentnosti, a pritom Upravni odbor Porina i ljudi koji stoje iza ove „najvažnije“ glazbene nagrade svaku dobronamjernu kritiku doživljavaju kao napad i želju da im se napakosti.
Nekad najuglednija glazbena nagrada Porin ustanovljena je 1993. godine i redovno se dodjeljuje od 1994. godine. Idejni začetnici i pokretači nagrade bili su diskograf Veljko Despot, skladatelj Zrinko Tutić i novinar i glazbeni kritičar Dražen Vrdoljak, a utemeljitelji Hrvatsko društvo skladatelja, Hrvatska glazbena unija i Hrvatska radiotelevizija. S iskrenom željom da se nagradi Porin vrati dignitet i kredibilitet kakvu je imala na početku kada je tek osnovana, pitali smo za mišljenje dvadesetak glazbenih kritičara da odgovore na tri pitanja: Jeste li zadovoljni Porinom kao glazbenom nagradom? Zbog čega se po vašem mišljenju srozao značaj ove nagrade? I što bi po vašem mišljenju trebalo promijeniti da se vrati dignitet nagradi Porin? Osnovna ideja bila je da dobijemo kvalitetnu kritiku od ljudi koji svakodnevno prate muzičku scenu u Hrvatskoj, regiji i svijetu, te da njihovo mišljenje možda dopre do Upravnog odbora „najvažnije“ glazbene nagrade Porin. Anketa je bila anonimna no neki su kolege imenom i prezimenom jasno rekli što misle o Porinu i iskreno odgovorili na navedena tri pitanja.
Tako je na primjer urednik portala Muzika.hr Edo Plovanić rekao: „Ono zbog čega trebamo biti zadovoljni je što takva velika nagrada postoji, što je stabilna i ide iz godine u godinu. U regiji je to na neki način jedina takva, odnosno na takvoj ozbiljnoj i visokoj razini. No, takva nagrada služi za prepoznavanje izvrsnosti čime se promovira kvaliteta – a tu dolazimo do dijela koji šteka i čime ne možemo biti zadovoljni.“ Bio je i vrlo konkretan govoreći o značaju nagrade odnosno njezinom srozavanju: „Sljedeći će biti 32. po redu. Iako ga pratim već više od dva desetljeća, u prvim godinama nisam imao dovoljno duboko razumijevanje da bi mogao usporediti stanje s počecima. Porin bi svakako trebao imati progres iz godine u godinu, trebao bi imati hrabrije korekcije. One se i događaju iz godine u godinu, ali ne toliko osjetno da možemo reći ‘wow, stvarno su skužili šta je potrebno’. A ono što bi napravilo promjenu je da starije snage koje drže konce u rukama daju malo više vjere i ljubavi mlađima koji bi unijeli novu energiju i ideje. Na kraju krajeva, pričamo o kreativnoj industriji, a miks iskustva i nove energije je tu dobitna kombinacija.“ Štoviše, vrlo je konkretno sugerirao što bi po njegovom mišljenju trebalo promijeniti da se vrati dignitet nagradi Porin. „Ostavit ću drugima da komentiraju više, a ja ću se temeljiti na dvije ključne stvari koje treba mijenjati. Prva je – kategorija novog izvođača treba dati više podrške mladima, i to onima koji doista čine razliku. Ona se mora dignuti s 3 na 5 nominacija, jednako koliko ih imaju i druge dvije najbitnije kategorije Album i Pjesma godina. O čemu se radi? Recimo, Grammy za tu kategoriju ima čak osam slotova, zašto? Iako je lijepo nagradu osvojiti, sama nominacija je mladima, koji žele validaciju publike i struke, dobar motiv. Sama nominacija je mladom izvođaču već velika pobjeda i vjetar u leđa da bude bolji, da ne kažem – da uopće ostane se baviti muzikom kao nečim od čega će egzistirati. Druga stvar je, glasačko tijelo, odnosno kriteriji kvalifikacije. Događa se da se glasa za pjesme i albume koje nikad nisi čuo. Glasanje funkcionira po promociji, ili internom hajpu ili i pogurancima. To je nešto što će se generalno teško izbjeći, no kriterije treba postrožiti, u glasačko tijelo bi trebali moći ući samo oni koji su zaista poslušali i koji imaju potrebna iskustva/znanja da bi mogli odlučivati. Samim time nagrada bi dobila prije potreban respekt.“
Glazbeni kritičar Igor Jurilj vrlo je iskreno odgovorio na postavljena pitanja ukazujući precizno na sve nedostatke. „Porine gledam kao bilo kakva kolektivna priznanja: irelevantna, osim za PR tekstove i dekoracije ureda na razini liječničkih diploma i potvrdi o sudjelovanju u ordinacijama. Kao glazbena nagrada ne bi trebala biti ovoliko predvidljiva jer je ključ pogađanja pobjednika svima poznat: kvaliteta je irelevantna, odjek kod publike u korist pogodovanja. Svake godine ista imena, isti žanrovi i obrasci glasovanja. Često to izgleda kao da nagrada ide onima koji su već u krugu “provjerenih”, a ne onima koji su stvarno napravili nešto novo i vrijedno. Najbolji su primjer ovi zadnji: u kategoriji albuma godine imali smo dva retrospektivna koncerta, pjesma godine (zaslužena pobjeda s ‘Mamom ŠČ’) u nominacijama uopće nije imala trepera koji je bio prvi naš izvođač (i k tome višestruki) na Billboardu i brojao milijunske preglede i slušanja, rock album je kategorijska šamarčina svima. U kategoriji alternativne glazbe je (moj voljeni) Let 3 koji nisu alternativni bend desetljećima i koje šaljemo na Eurosong koji na kraju krajeva mijenjaju obrazac izvođenja Hrvatske na ovom natjecanju, u čemu nema ništa alternativno kao ni u glazbi. Alternativa su Grč, Seine, Klinika Denisa Kataneca, Po metra crijeva, ali ne i Let 3. Ako je suditi uopće prema nominiranima, na sceni gotovo nitko ne radi, što je apsurd jer vjerujem da hrvatska glazba proživljava svoju renesansu posljednjih šest godina.“ Što se tiče srozavanja same nagrade Porin Jurilj smatra da ni publika nije slijepa: „Dojma smo da se dodjeljuje inertno – starim zaslugama ili kalkulirano zato što su određeni izvođači već “u milosti”. Percipira se da su lobiji i pogodovanja očiti. Publika nije slijepa, a ni industrija; kad vide da stalno isti izvođači dobivaju nagrade, iako možda nisu imali najbolju godinu, čini se da nije riječ o glazbenoj izvrsnosti, koliko o poznanstvima i moći. Osim toga, ne prati se dovoljno suvremeni razvoj glazbenih trendova, a novi talenti poput Lockrooma koji je ne samo trep nego i pop sceni donio brojke i svježinu te publiku, ostaju neprepoznati ili ignorirani. Stoga mislimo da su danas doista nebitno Prljavo kazalište, ma koja god frakcija bila, zbilja najbolje što možemo ponuditi od scene ili pop Mije Dimšić kojeg kao da je sintetizirala umjetna inteligencija.“ Svejedno, unatoč oštrim kritikama Jurilj smatra da nagrada Porin može i te kako biti bolja. „Uopće percepcija da je relevantna, ali ne mislim da se organizacija uopće opterećuje time. Kad bi tome bilo tako, bilo bi potrebno uvesti više transparentnosti u proces glasovanja i uključiti širi spektar ljudi iz industrije – producente, mlade glazbenike, ljude u koraku s aktualnim trendovima. Susjedi Srbi jesu, pa su zato ozbiljna industrija. Kad bismo kompilirali nominirane i nagrađene na Porinima, mislili bismo da smo i dalje u estetici devedesetih. Scena nam je izvrsna, potentna, ali nevidljiva. Treba nagrađivati kvalitetu i inovativnost, a ne senioritet ili osobne veze. Ako želimo vratiti povjerenje u dodjelu, nagrade moraju odražavati stvarnu umjetničku vrijednost, a ne samo potvrđivati već etablirana imena ili interesne projekte. Kad publika – ne same nagrade nego scenskih imena – osjeti da je nagrada poštena i da zbilja slavi najbolje od hrvatske glazbe, interes će se vratiti. Neki su rekli da se to ne može, ja tvrdim da se to može!“
Vrlo slično mišljenje ima još jedan kolega: „Porinom kao nagradom zadovoljan sam utoliko što ona postoji i mislim da treba postojati, a sam koncept, definiranje kategorija i koliko širok bi trebao biti krug žirija uvijek će biti stvar prijepora. No unatrag nekoliko godina (možda i od ranije) dojma sam kako nagrade ne prate u dovoljnoj mjeri promjene, odnosno, novitete na glazbenoj sceni, kao da sve skupa kaska. No nešto slično bi se dalo zaključiti i kad su Grammyji u pitanju. O srozavanju značaja bi se dalo diskutirati i kod mene se sve to svodi na odgovor na prvo pitanje. Dobar dio halabuke o srozavanju dolazi i iz nekih frustrirani(ji)h krugova, što može biti vrlo subjektivno, a u lošijim slučajima i izraz zavisti, da ne kažem grublju riječ. I za kraj opet djelomični povratak na prvi odgovor – eventualno pretresanje samih kategorija, a možda ponajprije redefiniranje žirija, s tim da je potrebno naći balans između stručnosti u užem smislu i brojnosti koja ne bi smjela biti značajnije snižena da se ne bi upalo u drugu krajnost i neku vrstu ‘elitizacije’.“
Kao što je u jednom trenutku naveo i nagrada Grammy posljednjih se par godina i te kako srozala upravo zbog nesnalaženja na globalnoj glazbenoj sceni, te zbog nekih kardinalnih pogrešaka neki su od najpopularnijih muzičara na svijetu ostali bez nominacija. Zanimljivo je da je jedan kolega naveo da Grammy nije smio biti uzor Porinu kada su ga Vrdoljak, Despot i Tutić osmišljavali jer je već tih devedesetih Grammy bio izvan svih tokova aktualne globalne glazbene scene s mnoštvom pogrešaka u samim nominacijama. Evo što o Porinu misli još jedan kritičar koji je svakodnevno vezan uz glazbu, a prati i Grammy: „S Porinom u cjelini mogu biti zadovoljan jedino što uopće postoji ovoliko dugo, jer poznato je da smo mi skloni neke pozitivne stvari (ideje) vrlo brzo uništiti do kraja, u ovom slučaju ukinuti, a ne ih popraviti i od toga stvoriti prepoznatljiv brend. Naravno da nezadovoljstvo postoji prije svega u dugogodišnjim lutanjima samih osnivača (komisija..) koji se previše drže tzv. parametara Grammyja i sličnih nagrada, ne uzimajući baš u obzir okruženje u kojem se sve to događa. Uvijek, pa i danas je upitan broj kategorija i s tim nikako na zelenu granu, a jedna od dobrih stvari posljednjih godina (da bude i pozitive) je i tzv ‘nulti krug’ u dvije kategorije u kojima si se ranije, zbog ogromnog broja prijava, trebao dosta potruditi da ti nešto bitno ne promakne, a u posljednje dvije godine i ovo da si ipak limitiran u koliko kategorija možeš glasati pa postoji ‘nada’ ??? da će se barem dio glasača okrenuti onome što prati ili zna. Ovako ispada da je to još jedna priredba za narodne mase, poput raznih festivala na kome će se vidjeti neke poznate face.“
Također misli da je „srozavanje“ pregruba riječ kada je riječ o Porinu mada… „Za svojevrsno srozavanje ove nagrade (ako to nije malo pregruba riječ) mislim da smo zaslužni svi mi koji smo u glasačkom tijelu koje je golemo i koje, što se vidi i u konačnim rezultatima, jednostavno ne prati glazbene procese, trendove i u konačnici uratke (pjesme, albume) što rezultira izborom koji imamo, a o nepotizmu da i ne govorim. Tu u glasanju ne vidim razlike između glazbenika i političara. Mislim da je stav da svi koji su ikada bili nominirani budu i glasači potpuno kriv jer po mojem mišljenju veći dio njih niti zanima niti prati događanja na sceni. Proteklih sam dana pričao s nekoliko glasača koji nemaju pojma za SHIP, Superval, Drito i slična događanja koja nisu mainstream, a da o novim izvođačima i ne govorim. Osim toga glazbenici ili dio njih se prema tome odnose vrlo hladno i omalovažavajuće (iako se svi vole prijaviti, doći na pozornicu i primiti statuu) što naravno doprinosi stavu da njih i nije briga za Porin. Naravno svemu tome pridonijela je i prije svega mainstream medijska scena kojoj je i na ovakvom događanju samo bitno tko je bio i što je obukao, ako već nisu iskopali nikakav tzv. skandal. Moram priznati da ni glazbeni portali nisu naklonjeni Porinu (dijelom i s velikim razlogom), a nisam baš primijetio da su i brojne dobre kritike i prijedlozi od strane novinara i kritičara ikada razmatrane (možda poneka i jest).“ Nažalost, nije baš optimističan što se tiče vraćanja digniteta nagradi Porin: „Teško Porin danas može ikome značiti i biti bitan kao u prvim godinama, no pokušaji ispravka svih ovih po mom mišljenju loših stvari možda bi moglo barem malo vratiti dignitet nagradi, a u to se moraju uključiti svi segmenti glazbene industrije kojima je naravno stalo. Ovako kako je sada gubi se svaki smisao.“
Bilo je i vrlo radikalnih mišljenja kada je Porin u pitanju: „Porin treba ukinuti. Vrijeme za servisiranje je odavno prošlo. Nema tu pomoći. Mrtvo tkivo ne može se oživjeti. Više se ne mogu sjetiti je li uopće postoji pravilno odigran korak? To je čitav niz pogrešnih koraka, uz jednako toliko dobronamjernih savjeta i upozorenja sa svih strana koji su svi odreda ignorirani da to podsjeća na upornu želju tvrdoglave osobe da ode u pustinju i da tamo skonča. Eto to je Porin. Ta nagrada nema nikakav značaj. Apsolutno nikakav. Ove godine, dan nakon Porina nije izašao niti jedan tekst ili reakcija. Dakle, medijski gledano, više interesa izazove festival alternativne glazbe u Benkovcu (čak dvije mainstream televizije HRT i Nova TV). S druge strane jedna Dora je narasla na tri večeri i to je trenutno centralna državna glazbena manifestacija o kojoj se priča i piše mjesecima, a uz to se pokazala kao platforma za stvoriti zvijezde u Hrvatskoj. Let 3 je 2023. svirao pred daleko najviše publike u doslovce cijeloj Hrvatskoj spram svih ostalih, Baby Lasagna je prodao tri stadiona Šalata u jednom danu. Što je napravio laureat s najviše dobivenih Porina? Tko je dobio najviše Porina u 2024.? Eto, ni to ne znam, a pišem o glazbi. Za Porin samo čekam kad ću napisati: Sam pao, sam se ubio.“
I još jedno radikalno mišljenje od osobe koja svakodnevno prati događanja na glazbenoj sceni: „Ukinuti ga. To je prva opcija. Druga je opcija ‘pomladiti’ ga, uvesti novu generaciju ljudi koja ne samo da zna koja je glazba danas živa, nego koji su i na ovaj ili onaj način dio te scene, koji ju žive. Žiri, ili tko god se bavi izvođačima je izgubio doticaj sa stvarnošću. Ne mogu naći puls jako žive, jako raznovrsne i jako mlade glazbene scene i umjesto toga bave se glazbenom papazjanijom čija je estetska i kulturna vrijednost manja od tegle kiselih krastavaca. Porin je, manje ili više, uvijek bio kič. Uz koji lijepi trenutak.“
Dio kolega smatra da se nagrada Porin srozala jer je dodjeljuje nedefinirano i pregolemo biračko tijelo koje je u potpunom raskoraku s aktualnim tekovinama domaće glazbene scene, pa njegovi članovi glasuju za imena koja im zvuče poznato otprije ne slušajući pritom nove, uzbudljive i zanimljive stvari koje se pojavljuju na sceni. Često se u odgovorima spominje upravo to i takvo nekompetentno i preveliko glasačko tijelo koje ne prati scenu i nebuloznih kategorija tj. mogućnosti da diskograf proizvoljno nominira izvođača za kategoriju. Neki pak smatraju da je Porin jedna od onih stvari koja postoje samo da bi neko (organizatori) mlatio neku lovu kroz godine i opravdao svoj posao.
View this post on Instagram
Čak je i gledanost izravnog prijenosa dodjele nagrade Porin na HTV-u relativno mali u odnosu na show The Voice u kojem gledatelji gledaju i slušaju mlade i talentirane pjevačice i pjevače među kojima se krije nova buduća glazbena zvijezda. I prosječni gledatelji već znaju da je dodjela nagrade Porin predvidljiva i najčešće vrlo dosadna. Tako je po službenim podacima koje smo dobili od Hrvatske radiotelevizije prosječna gledanost showa The Voice u periodu od 11.11.2023. do 27.1.2024. bila 13 posto AMR te 30,9 posto SHR. Za razliku od showa The Voice, Porin je ove godine imao AMR 4,9 posto i SHR 12,4 posto. U prosjeku je to i neka gledanost manifestacije dodjele nagrade Porin na HTV-u. Par posto gore dole unazad četiri godine. Treba također imati na umu da je Porin vrlo skup da bi si jedna takva manifestacija i Upravni odbor iste kao i svi ljudi uključeni u organizaciju dozvolili tako slabu gledanost, tako loš status i takvo srozavanje „najvažnije“ glazbene nagrade. Po podacima koje smo dobili od HDS-a organizacija Porina košta između 250.000 i 300.000 eura. Dio sredstava osigurava HDS i HGU, dio HRT, a dio koji se kolokvijalno može nazvati kikirikijem i Ministarstvo kulture koje daje svega po par tisuća eura što je doista neznatna cifra u odnosu na kompletan iznos troškova organizacije. Ne znam znači li to i stav Ministarstva kulture prema nagradi Porin, ali to su činjenice. Dio novaca osigurava i grad u kojem se održava dodjela nagrade Porin a jedan dio daju i sponzori. No jasno je svima da i troškovi organizacije dodjele nagrade Porin rastu iz godine u godine bez obzira na kvalitetu iste. Organizacija jedne ovakve glazbene nagrade velika je odgovornost. I unatoč činjenicama da se neke stvari sporo i polako mijenjaju na bolje, brzina te promjene nikako ne prati događanja na muzičkoj sceni. Ako to već ne znaju ljudi koji se nalaze u pogrešno formiranom glasačkom tijelu, onda bi to trebali barem znati članovi Upravnog odbora i ljudi koji odlučuju o pravilima i kategorijama. Upravi odbor glazbene nagrade Porin 2024. čine ljudi kojima je prosjek godina 50.. Zašto ne pomladiti Upravi odbor? Zašto ne dovesti neke nove, kompetentne ljude? Zašto ne uzeti u obzir dobronamjerne kritike? Zašto se svaka kritika proglašava napadom na Upravi odbor? Zašto nagrada Porin više nema onaj utjecaj, značaj i dignitet kakvu je imala na početku kada je tek začeta? Vrijeme je da se pogleda istini u oči iako su mnogi već odavno zažmirili i zaboravili na Porin.
Ovaj tekst objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
